Pojedini su napravili dobre nogometne karijere te su osim u najvećim hrvatskim klubovima igrali i u inozemstvu. Stariji se sjećaju Filipa Blaškovića, Ivice Miljkovića, Srećka Huljića i Mirka Škrinjara, dok srednja generacija pamti: Josipa Webera, Marijana Zovka, Vjekoslava Škrinjara, Edina Mujčina i Veldina Karića, a oni mlađi naravno Ivicu Olića i Marija Mandžukića.
Ovo je priča o karijeri Marijana Zovka koji je rođen u Žepču 21. kolovoza 1959. godine. Kada je imao dvije godine iz Žepča je doselio u Sikirevce, a u ondašnjem BSK-u danas Marsoniji počeo je sa 16. godina i to 1975. godine. U karijeri nije imao puno klubova s obzirom da je igrao još u splitskom Hajduku, Vojvodini iz Novog Sada i belgijskom Lierseu da bi karijeru završio u Marsoniji. Bio je stoper i obrambeni igrač, ali je u karijeri postigao puno golova.
U BSK-u se tada mladi Zovko nije dugo zadržao, samo dvije godine te 1977. odlazi u Split. U Hajduku je bio malo više od godinu dana te je za to vrijeme u 13 utakmica postigao 2 gola.
Zovko je s Hajdukom 1978. osvojio i naslov prvaka ondašnje države što je ponovio i 10. godina kasnije, ali s Vojvodinom. U Novom Sadu Marijan Zovko proveo je punih 8 godina i za to vrijeme je ukupno odigrao 467 utakmica, prvenstvenih, kup i prijateljskih te je u svim njima postigao 132 gola. Posebno pamti 1988. godinu kada je Vojvodina bila prvak bivše države, a pogotovo utakmicu protiv Hajduka i pobjedu u Novom Sadu s 1:0 baš njegovim golom.
Tako se nakon Novog Sada Zovko otisnuo u belgijski Lierse u kojem je bio 3 sezone te je zato vrijeme u 80 nastupa postigao 16 golova. Bilo je to od 1988 do 1991. međutim, s Belgijancima je potpisao ugovor o produženju. Nije ga odradio kraja već je prevagnula ljubav prema Slavonskom Brodu i unatoč ponudama mnogih hrvatski prvoligaša te 1992. godine odlučio je igrati u Marsoniji. Tada su u klub došla braća Mujčin, Pinjagić, Mašić i ostali.
Igračku karijeru Marijan Zovko završio je u 1994. godine u Marsoniji, da bi nakon toga ostao u nogometu. Nekoliko puta je bio trener Bijelo – crnih i sportski direktor te kad god je trebalo „gasiti požar“ bio je tu. Danas je u klubu i radi u školi nogometa s kadetima.
