Josip Budimir: Odlazak Jakobušića
Lukša Jakobušić bio je na čelu uprave Hajduka gotovo 3 i pol godine. Izabran je na to odgovornu i zahtjevnu funkciju kao osoba sa snažnim poslovnim i menadžerskim pedigreom, bogatim CV-om na upravljačkim pozicijama te kao superuspješni predsjednik vaterpolskog kluba Jug iz Dubrovnika s kojim je pokorio Europu i bio neosporno dugi niz godina dominantan u nacionalnoj ligi.
Preuzeo je Hajduk u vrlo teškoj, ponajviše financijskoj situaciji, ali i rezultatskoj krizi koja se očitovala kroz godine tragedija, razočaranja i raznih debakala kako u nacionalnom, tako i u europskim natjecanjima. Plan odnosno cilj mu je bio da do 2027. godine Hajduk bude dva puta prvak, osvoji kup, nastupi u skupini Lige prvaka, nastupi u skupini Europske lige, 3 puta u skupini Konferencijske lige te da prosjek godina momčadi bude od 24-26 godina.
I najvećem nogometnom laiku je očito da nije ispunio gotovo niti jedan zahtjevniji sportski cilj, no gubitak povjerenja nadzornog odbora je u najmanju ruku sumnjiv i čudan? Pogotovo u situaciji kad ima još samo 6 mjeseci ugovora. Naravno, kao odgovorna osoba snosi najveću odgovornost. No, koliko je tu zapravo njegova krivica? Koja mu je uloga i koliko je u segmentu sportske politike imao utjecaj i razinu odlučivanja?
Udruga Naš Hajduk se godinama borila i izborila, legitimno naravno, na klasični sustav organizacije kluba kao tvrtke u kojoj svaka pozicija ima svoju ulogu i ne postoji niti jedan pojedinac koji može imati pod svakodnevnom kontrolom i utjecajem svaki segment organizacije i biti maksimalni autoritet i autokrata u donošenju odluka. U jednom dijelu se slažem sa istim, no u drugom baš i ne. Uvjeren sam da je razlog za ovaj rezultatski podbačaj Hajduka leži baš u tome.
Za sportsku politiku odnosno politiku dovođenja igrača i kreiranja rostera momčadi za svaku sezonu bio je zadužen Litavac Midaugas Nikolicious ili samoprozvani Mr. Football. U Gorici je radio dobar posao, no Hajduk ne zaslužuje dobar nego odličan, ako ne i vrhunski rezultat u tom stručnom dijelu klupske politike, a poglavito skautingu igrača dostojnih igranja u bijelom dresu. Povukao je neke odlične poteze. Povratak Livaje, Kalinića, Melnjaka, Perišića, Brekala, Uremovića. I to je to! Za 4 godine! Sad dovoljno ili ne, odlučite sami. S tim da su svi oni došli u Hajduk čisto iz emocije i ljubavi bez prevelikog utjecaja dotičnog, no opet licemjerno bi bilo ne reći mu bravo na ovim potezima. S druge strane, bit će malo nabrajanja, nadam se da nećete zamjeriti. Diallo, Moufi, Anello, Benrahou, Odjidja Ofoe, Trajkovski, Ferro, Simić, Lovrencic, Kalik, Vuković, Fossati, Borevković, Kleinheisler, Dajaku, Kačaniklić… sve od reda igrači koji nisu opravdali povjerenje niti očekivanja, još više i poraznije većinom strani igrači kakvih u našoj ligi i štoviše u nižim ligama ima na pretek.
Još poraznija činjenica je da od finalista juniorske Lige prvaka, osim Pukstasa koji nije niti nastupao u navedenoj do završnice i Sigura koji nije imao pravo nastupati u Ligi prvaka, niti jedan igrač nije promoviran u prvu momčad. Sad još jednom pročitajte. Hajduk u juniorskoj kategoriji igra finale Lige prvaka, izbacuje Manchester City, Dortmund… i zbog ove količine dovedenih sumnjivih stranaca, kvalitetom naravno, ne izbaci niti jednog vlastitog pojedinca u seniorsku momčad?? Jesu li ti stranci uzeli mjesto mladim i perspektivnim mladićima? JESU! Je li opterećenost rezultatom godinama ‘gušila’ razvoj mladih i potentnih nogometaša iz vlastite škole, NARAVNO! Od čije prodaje je Hajduk zaradio? Vlašić, Kalinić, Biuk Vušković 2x… na kome će i jedino kome u budućnosti zaraditi. Sigur i Pukstas! Može li se onda klupska sportska politika okarakterizirati uspješnom? Naravno da ne.
Na kraju čovjeka koji je možda ponajmanje kriv za rezultate nadzorni odbor smijenjuje s mjesta predsjednika. Osobnog sam stava da Hajduk puno gubi ovim potezom jer Jakobušić je u svojoj domeni maksimalno kvalitetno vodio i posložio klub. U financijskom aspektu stabilizirao proračun. Financije za dovođenje ovih megazvijezda je ipak on osigurao. Možda se tu malo previše i kockao te iste posložene financije doveo u pitanje. No naravno na inpute i zahtjeve te potrebe sportskog direktora koji je za svoje poteze trebao novac, a obećavao rezultat. Samim time i višestruki povrat sredstava. Jakobušić je najviše pomaka napravio u marketinškom dijelu gdje Hajduku ne može parirati niti jedan klub u regiji. Ostavlja klub trenutno na zdravim temeljima i ta činjenica mu ostaje ostavština. Zapravo onaj dio posla koji je trebao napraviti je i napravio te još kao najveći dokaz svog poštenja i odnosa prema klubu, odrekao se otpremnine koja mu po ugovoru pripada.
A glavni i odgovorni, mali miš, Mr. Football šuti i skriva se iza svog osobnog poraza te maksimalno uživa sve blagodati ugovora koje mu Hajduk iz mjeseca u mjesec pruža. Pokazao je hladnu sjevernjačku krv i simbolično egoistični stav da je važniji od kluba. Čak je i Karoglan pokazao senzibilitet i komunicirao vlastitu odgovornost. Nudio ostavku koja je nakon nekoliko dana i prihvaćena, samo Nikolicious ne? Je li moguće da ne osjeća ni trunku odgovornosti za aktualno stanje? Ili će manirom iskusnih i svim mastima premazanih nogometnih djelatnika svu odgovornosti prebaciti na Jakobušića i klasičnim dodvoravanjem novom predsjedniku osigurati novi mandat? Čeka se potez nove uprave kluba!
No činjenica je da Hajduk treba korjenite promjene. Posebice u sportskoj politici, struci i skautingu, a ne manje važno i mentalitetu te svom dišpetu i okruženju koje stvara toliki pritisak iz kojeg još godinama neće proizaći pobjednici, a kamoli kvalitetan igrač doći igrati. Na raport me može pozivati samo onaj koji me plaća. Zastrašivanjem i prijetnjama nećete dovoditi Pašalića, Ivanovića, Fruka… nego Dialla i Moufija koji su došli probati oživjeti karijeru, a najvažnije od svega, uzeti novce. Sportski pozdrav.
