Josip Budimir: Gdje je Yamal?

Pišem ovu kolumnu s nekoliko dana zaostatka jer sam se tek vratio iz dalekog Berlina te sam još jednom pogledao utakmicu, ovaj put u udobnosti naslonjača, kako bih osvrt na istu bio što objektivniji i realniji. Naravno, opet je iz mog kuta gledanja, te sve izrečeno može i ne mora biti točno i istinito!

Tema ove kolumne dijelom se može iščitati iz naslova, no ipak, puno je detalja s ove utakmice sa Španjolskom o kojima bi se moglo diskutirati i argumentirano raspravljati. Meni je upao u oko jedan detalj te smatram da je isti bio glavni razlog i uzrok te posljedica konačnog rezultata, a to je rak rana ove reprezentacije koju naša struka, predvođena HNS-om kao krovnom organizacijom, nije uspjela riješiti gotovo 8 godina.

Da krenem odmah u sridu. Na krilnim pozicijama, koje su po mom skromnom mišljenju ključne pozicije svake momčadi, Hrvatskoj igraju Majer i Kramarić. I uz maksimalan respekt prema obojici jer su iznimno kvalitetni igrači i zasluženo u reprezentaciji te standardni igrači u svojim klubovima, niti jedan nije primarno krilo! Majer je čista desetka, plemeniti veznjak fine lijeve noge s odličnim udarcem, dok je Kramarić klasična devetka koja voli puno loptu u svojim nogama te se zna izvlačiti na poziciju iza napadača. Iznimno je opasan u 16 metara te klasični golgeter kojeg je zaista teško predvidjeti unutar 16 metara.

Sad pitanje, otkud oni na krilima? Jedini deficit obojice u igračkim karakteristikama je nedostatak brzine i dubine, a jedino što je nužno na poziciji krila su baš te dvije karakteristike. Ajde da to potkrijepim i argumentima. Recimo, Francuskoj na te dvije pozicije igraju Mbappé i Dembele, Njemačkoj Musiala i Sane, Portugalu Leao i Diogo Jota, Engleskoj Foden i Saka… i sad, samo usporedimo ofanzivnost, igru 1 na 1, osvajanje prostora, okomitost, opasnost navedenih igrača i naša dva krila! Kažem opet uz dužno poštovanje prema obojici, ali realno se ne mogu mjeriti s navedenim igračima na tim pozicijama!

Čak i na tribinama Olimpijskog stadiona u Berlinu prvi komentar svih gledatelja bio je taj kako su nas sabili u 16 metara te kako ne možemo iznijeti loptu sa svoje polovice. Pa čak i ti naši navijači, koji većina vjerujem da nemaju baš puno utakmica u nogama i stručnog znanja, uvidjeli su osnovni problem Hrvatske u toj utakmici. Španjolski izbornik je analizirao i zaključio kako taj naš ofanzivni trojac Majer-Kramarić-Budimir ne bi pobjegli ni njemu, a kamoli Carvajalu i Cucurelli, koji su brzi vlakovi za naš napadački trio. Podigao je španjolski stručnjak visoki presing, suzio prostor i manevar našem magičnom triu u sredini (Brozović, Modrić, Kovačić) i time prekidao svaki iole ozbiljan pokušaj napada naše reprezentacije. E sad, kad se cjelokupna momčad tako visoko podigne u presing kao što su napravili Španjolci, jedino rješenje je lopta u prostor koji su ostavili iza sebe i koji je velik. E sad… tko me može argumentirano uvjeriti da ova naša trojka prema naprijed može pobjeći u sprintu ijednoj obrani ovog prvenstva, spreman sam se i javno ispričati!

A kako se to radi kad se obrana digne visoko, pokazao nam je, nažalost, brzi Morata koji izlazi u sprintu sam na Livakovića gotovo s polovice terena. Mogu li takav trk i izlazak napraviti Majer, Budimir i Kramarić? Ne mogu!

Sad dolazim do tog Yamala iz naslova! Klinac je toliko brz, okomit, nudi dubinu, terorizira obranu, a samo 16 godina. Kod nas bi se vrtile teorije je li premlad, treba li još “pure jesti” da igra u reprezentaciji, umjesto koga da igra jer su ovi tu ipak godinama. Na to njihov izbornik hladno stavi dijete u prvih 11 koje uništi ponajboljeg svjetskog obrambenog igrača (Gvardiola). E sad, sumnjam da bi Gvardiola toliko ponizio da su njemu u pomoći bili igrači iz kluba (Dias, Foden, Rodri). Mislim da bi oni to zajednički i timski neutralizirali, no ovako, uz Kramarića kojem je defanziva stran pojam, Brozovića koji trenutno igra neozbiljnu ligu u Arabiji i Pongračića koji nije baš ekstra klasa na poziciji stopera, mi smo čak uspjeli od igrača kojemu se cijeli svijet divi napraviti puno upitnika iznad njegovog imena te poziciju slučaj, jer se opet vode polemike šta Gvardiol zapravo treba igrati.

Naravno, Majer je ljubimac publike, fini i kulturni zagrebački dečko, Kramarić ima puno zasluga za prijašnje rezultate, pa po kome ćemo udariti nego prema Anti Budimiru jer eto baš on treba ispasti iz sastava kao netko tko tamo ne pripada. Mislim onako realno, što je zadaća napadača? Da zabije gol! Slažemo se. Što je zadaća krila i veznjaka? Da kreiraju prilike i situacije tom golgeteru koji će to završiti. Pa sad, koliko su ta krila i veznjaci kreirali šansi Budimiru ili Petkoviću, tko god od njih dvojice da igra, to je pitanje??? Mislite da Kane, Lewandowski, Ronaldo… preuzmu sami loptu na centru i u slalomu zabiju gol? Ili možda neko brzo i ofanzivno krilo (Coman, Yamal, Leao…) napravi višak te asistira tom kliničkom egzekutoru ili pravom napadaču šansu koju takvi inače i zabijaju. Tko je onda problem? Budimir, Petković, Livaja… ili sterilna i neprodorna krila koja nas kao takva krase već godinama. Moje mišljenje su krila, a vi slobodno mislite da je to Budimir jer nije dao gol. Izdriblao dvojicu čuvara i pospremio loptu u mrežu. To se gleda u limačima i možda još u mladim pionirima, no u ozbiljnom nogometu se većina prilika stvara preko bokova i krila, a mi smo tu tanki, vrlo tanki. Dok su motori naše reprezentacije (Modrić, Brozović, Kovačić) bili u zenitu forme, deficit krila se zamaskirao jer bi ta tri virtuoza uvijek nešto skuhala za pogodak. Ovako, s Lukom u 39. godini, Brozovićem koji po meni više ne igra ozbiljnu ligu, jedino Kovačić može pratiti taj ritam, a to je premalo.

Naslov “Gdje je Yamal?” odnosi se na struku i savez koji vjerujem da znaju gdje smo deficitarni, a to su brzi i okomiti ofanzivni igrači koji će oplemeniti silan talent i bogatstvo koje imamo u veznim igračima, a tek Sučić, Baturina… dolaze. Zašto se takav profil igrača koji nedostaje ne stvara? U desetak godina, koliko ga nemamo, se realno mogao stvoriti. Jer ako Yamal ima 16 godina, onda je prije 10 imao 6, ako dobro računam. Mislim da je bilo dovoljno vremena da se iz raznih sredina kao što su Đakovo, Osijek, Split, Zagreb, Rijeka, Zadar, Brod… profilira takav igrač. A oni će nas uvjeravati da u ovim sredinama nema talentirane djece koja se mogu izbrusiti do razine dijamanta kakav je Yamal i kakvima sigurno obilujemo. No to je dugoročan proces i tko će se s tim baviti kad možemo čekati da neka ponosna Hrvatica, časna i poštena majka, rodi dijete u drugoj državi pa da ga taj savez i klub formira i izgradi, a mi ćemo ga na emociju i domoljublje pridobiti. Jer iskreno, da nije bilo dijaspore i Zdravka Mamića, tko bi to igrao za reprezentaciju i kojeg reprezentativca je sustav HNS-a izbacio? Molim lijepo?

Ove konstatacije nemaju nikakve veze s kritikama na račun Dalića i ekipe nego čisto osobno promišljanje jednog nogometnog zaljubljenika o trenutnom stanju u reprezentaciji i kritičnim točkama iste.

Unatoč svemu ovome, uvjeren sam da ćemo proći skupinu te već danas u 15h pobijediti Albaniju. Uvjeren sam i protiv Italije. No iskreno sumnjam da ćemo ponovno daleko dogurati, iako bih volio da me igrači i izbornik demantiraju i da se opet svi zajedno veselimo. Ova reprezentacija na čelu s izbornikom zaslužuje maksimalan respekt i u nijednom trenutku ne smijemo zaboraviti što su nam sve donijeli te koliko sreće, ponosa i zajedništva podarili. Mogu ja komentirati igru ili rezultat, ali poštovanje i ljubav prema ovoj reprezentaciji nikad neće izostati. I ako sve izgube, što neće! Ako zaista polučimo loš rezultat, što nećemo! Zlatko Dalić, njegov stožer, Modrić i ekipa su ponos svih građana ove prelijepe nam države Hrvatske.