/Ines Žužić važna je karika na putu vukovarskih rukometašica prema 1. HRL INES JE IGRAČICA, TAJNICA I TRENERICA KADETKINJA U ŽRK VUKOVAR, A STIGNE I JOŠ PUNO TOGA
ines naslovna žrk vukovar

Ines Žužić važna je karika na putu vukovarskih rukometašica prema 1. HRL INES JE IGRAČICA, TAJNICA I TRENERICA KADETKINJA U ŽRK VUKOVAR, A STIGNE I JOŠ PUNO TOGA

Rukometašice Vukovara su u sjajnoj formi u aktualnoj sezoni, u borbi su za naslov prvaka u 2. HRL, a ovog vikenda vjerujemo da će se pomaknuti za stepenicu više, na čelo prvenstvene karavane, jer im slijedi derbi s trenutno vodećom Pitomačom u gostima. Jedna od najvažnijih karika u igri, ali i funkcioniranju čitavog kluba je Ines Žužić, djevojka s “milijun” dužnosti i funkcija.

Ines Žužić je rođena 23. listopada 1992. godine, dio je velike obitelji u kojoj sport, a posebno rukomet zauzimaju bitnu poziciju. Majka Sanja nije se bavila sportom, ali otac Marko koji je hrvatski ratni vojni invalid i bivši zapovjednik voda legendarne 5. Gardijske brigade – Sokolova bio je aktivni sportaš većinu života. Uz Ines koja se odlučila za ŽRK Vukovar, sjajnu karijeru gradi i sestra Nela koja profesionalno igra, odnosno brani u Norveškom prvoligašu Gjerpenu, a brat Fran se bavi boksom.

ines žužić2
Ines, imaš zaista puno obveza, kako u sportu tako i u “civilnom” životu.. krenimo od škole..

Tako je, uvijek sam bila aktivna i u društvenom i poslovnom životu, ne volim stvari prepuštati slučaju. Išla sam u Ekonomsku školu u Vukovaru, smjer upravni referent, nakon toga sam upisala Ekonomiju i jako brzo shvatila da to nije moj put i upisala Socijalni rad na Filozofskom fakultetu u Mostaru, sad završavam 3. godinu i čekam diplomu i planiram upisati i diplomski studij.

Kako se rukomet pojavio u tvom životu?

– Rukomet sam počela trenirati prvog dana osnutka kluba, prije 10 godina. 26. kolovoza 2006. godine na stadionu u Borovu. Tada me je sestra povukla da probam iako sam u tim godinama već bila 4 godine u odbojci i trebala ići igrati za seniorke. Prije odbojke je bilo puno sportova, karate, tenis… ali kad sam probala rukomet, sve je tu stalo. S obzirom da sam uvijek bila mirno dijete, dosta povučeno, ovaj sport me podigao kako psihički tako i fizički, a i naravno u socijalnom pogledu. Zajedništvo u klubu, ekipa i svaki provedeni dan s njima je stvaralo drugu obitelj koju nitko ne razumije osim ljudi koji su u timskim sportovima. I dobro i loše, sve prolazi… Prvi trener, Ante Pavlović, trenirao nas je s motom “krv, znoj i suze” i bilo je tako. Možda zvuči agresivno za nas djecu, ali ne, jer iznad tog mota je bilo “svi za jednog, jedan za sve”. Iz utakmice u utakmicu mi, početnici, smo rasli i rasli i kao klub i kao prijatelji.

ines žužić
Tu je i jedna vrlo aktivna poslovna karijera za jednu tako mladu djevojku.

– Trenutno sam zaposlena kao prodajni telefonsko terenski agent, radim u komunikacijama i studiram i treniram kadete, uz to sve treniram i sama rukomet. Mama Sanja je pokrenula i privatni posao, vodi obrt za čišćenje, tata Marko je u mirovini pa se posvetio isto tako privatnom poslu. Tu moram istaknuti naš ponos, prošle i ove godine smo posadili šumu paulovnije na našem imanju i tomu posvećujemo dosta vremena i ljubavi.

paulovnija
Uz sve to, tajnica si ŽRK Vukovara, kao i trenerica kadetkinja, kakvim čudom sve to uspjevaš uskladiti i stići ispuniti sve obveze?

– Meni dan uglavnom izgleda ovako: Ujutro mami pomognem oko radnje ako stignem, u 9 sam već na putu za posao s kojeg dođem u 18:00 sati. S posla idem na trening s kadetima, a poslije njihovog treninga imam svoj trening. S obzirom da sam i tajnik u klubu i tu imam dosta posla i s predsjednikom Slobodanom Božanovićem surađujem i njemu pomažem. Nemam slobodnog jednog sata cijeli dan. Inače zaposleni čekaju vikend, dok ja vikendom imam putovanja i utakmice. S obzirom da su seniorke 2. liga, putovanja su daleka, izgubim cijeli dan, a ako igramo doma, svejedno izgubim 4-5 sati dnevno na tu utakmicu. Jedva dočekam nedjelju i onda mi se pogodi da putujem, u Sisak, Koprivnicu, Viroviticu ili neko, isto tako, blizu mjesto haha. Ali, volim takve nedjelje jer putovanja s mojim kadetkinjama su uvijek zanimljiva.

Kadetkinje ŽRK Vukovar
Kadetkinje ŽRK Vukovar

Apsolutno impresivno! Za takav tempo života potrebno je puno volje, ali i podrške od najbližih za koje sigurno ostaje prilično malo vremena?

– Uz veeliku podršku obitelji, tu je i dečko, moj oslonac. Danijel igra za HRK Borovo 15 godina. Znamo se godinama i oduvijek smo bili dobri prijatelji i početkom ove godine je ‘kliknulo’ i od tada je sve lakše. Tu nas rukomet spaja i on je također trener svojim klincima. Rukometni život nam je identičan. A osobe koje čine veliki dio mog života su moje prijateljice u koje se ubraja seka Nela koja je u Norveškoj, Mia koja studira forenziku u Splitu (bivša rukometašica) i Jelena koja studira u Novom Sadu (bivša rukometašica). One imaju isto ovakav buran život i socijalne mreže su naše svakodnevne kave. Za više ni nemamo vremena. Okupimo se, ako imamo sreće, jednom ili dva puta godišnje.

Idemo na rukometne teme, igrate jednu sjajnu sezonu do sada..

– Sezona je krenula odlično, imamo sedam pobjeda i jedan poraz od Zeline koji si nismo smjeli dopustiti, ali događa se i najboljima. Favoriti smo ove sezone. Plan je pristupiti 1. ligi. To je bio plan od osnutka kluba i evo 10 sezona od osnutka imamo tu priliku.

Vrlo bitna, možda i ključna utakmica je ona sljedeća, gostovanje u Pitomači.

– Pitomača nam je velika prepreka ove sezone, te cure igraju brz i kvalitetan rukomet, taktika je spremna za svaku utakmicu, ali za njih smo posebno spremne. Najteže je što s njima igramo prvi puta u gostima i u gostima smo, mogu tako reći, već od samog starta u minusu sa golovima i to se mora nadoknaditi. S ovim spektrom igrača to možemo. Ali, nije tu samo igrački kadar bitan nego i svaka mala sitnica, dodavanje, promašen zicer igraju ulogu. Naravno i veliku ulogu igra vođenje utakmice, ne sumnjam u trenera Valenta Granata i njegovog suradnika Ivicu Lassingera da će to odraditi na najvišem nivou, želim im puno sreće i mudrosti da iskombiniraju pravu taktiku za ovakvu utakmicu jer znam da nije lako. Ne smijemo si dopustiti tehničke greške, promašene zicere, razbranjivanje njihovog golmana ili istrčavanje kontri koje oni rade jako dobro. Sve to zvuči jednostavno. Ali 60 minuta da svaki igrač ima ovo na umu, zajedno s osobama na klupi i da svaki igrač da 100% je gotovo nemoguće. A to je potrebno za ovakvu tešku utakmicu.

ines žužić3
Što je ključ dobrog rezultata?

– Mi ovu utakmicu dobivamo obranom. Napad dolazi iz obrane i imamo dovoljno dobre cure koje pod takvim pritiskom dolaze do gola u napadu. Ali obrana u kojoj 7 igrača igra zajedno i u kojoj je svaka suradnja bitna je ključna točka. Nema prolaza, popuštanja ili slabijeg faula. Od starta se ide “po kostima” i samo tako ćemo zaštititi naše golmane, razbraniti ih i osigurati im manje lopti u golu i nama pobjedu.

Svakako očekujemo i nadamo se lijepim vjestima iz Pitomače. Reci nam malo o kadetkinjama s kojima radiš?

– Iskustvo je napravilo svoje. Danas sam trenerica mlađim kadetima na koje se do neba ponosim. Jer znam da tek rade svoje prve rukometne korake, iako to one ne znaju, svaki današnji poraz je sutrašnja pobjeda. Kažem, i dalje sam na početku s njima jer se natječu u 1. HMKRL i imaju teške utakmice. Svaka teška utakmica njih pogodi do te mjere da znaju zaplakati, što znači da im je stalo i da vole to što rade. Trenutno ih imam 18 u ekipi i s obzirom da je dosta njih tek počelo trenirati, puno je tu posla, ali one su svakim danom pametnije i sposobnije i vjerujem da će za dvije godine pobjeđivati nas seniorke i osvajati mjesta jer su već sad fizički jače od nas, a tek kad usvoje rukometne korake, neće im biti kraja. Redovne su na treninzima, znatiželjne i već sada se osjeća natjecateljski duh između njih jer ih je puno, a mjesta na terenu malo. Dodatna motivacija dobro dođe. Prije njih sam trenirala djecu od 1. do 4. Razreda u osnovnim školama.

I tu je Ines sve odradila u pravom stilu, nije se zadovoljila samo činjenicom da je trenerica nego se naravno posve dala i u taj posao, nedavno je diplomirala i obranila licencu za trenera rukometa. Kako se snalaziš među kuhinjskim aparatima, ako ikada uloviš vremena za to?

– Pa zapravo sasvim dobro sve kuham, ali pite radim najbolje, sama razvlačim tijesto i kopiram recept moje bake ?

A što najradije jedeš?

– Lazanje, ali one koje ja napravim.

Najljepši grad u kojem si bila?

– Bez konkurencije moj Vukovar!

žrk vukovar1
Kada bi dobila na lotu kako bi potrošila novac?

– Pa počastila bih roditelje i njima dala dio, dio na štednju, a i nešto bih potrošila na putovanja ?

Koje mjesto bi prvo posjetila?

– Bilo koje gdje se seka nalazi. I oduvijek mi je bio san posjetiti Černobil (znam da sam čudna) haha .

Tko je najbolja rukometašica s kojom ili protiv koje si igrala?

– Ivana Kovačević

Najljepša rukometašica Vukovara?

– Kakvo je to uopće pitanje? Naravno Megi, naša missica, i naravno ne samo Vukovara nego puno šire.

Najbolji rukometaš svijeta?

– Hansen, Duvnjak, Karabatić, Narcis, mlada nada i budući najbolji golman Filip Ivić, mladi Stepančić..

Mislili smo na jednog, dakle Duvnjak ? ?

– Hmm.. ipak Hansen

Najdraži pjevač, band..

– Hahaha pa kad misliš da slušam glazbu? Silente, bez konkurencije ❤️

Onda je sljedeće pitanje o filmovima apsolutno besmisleno… Ali apsolutno nije besmisleno ono čemu se nadamo nakon utakmice u Pitomači, a to je da se Lavice u grad Heroj vrate s novim bodovima i tako potvrde ono u što svi vjerujemo, da su najbolje u ovoj ligi, te dođu do velike prednosti na putu do onoga o čemu su djevojke sanjale kada su s predsjednikom Božanovićem krenule u osnivanje svog kluba.

žrk vukovar

Podijeli
  •  
  •  
  •