Hrvati vani: Dominik Soldo u borbi za titulu

Nešto novo na Sportalu, krećemo s rubrikom “Hrvati vani” u kojoj ćemo predstavljati slavonske sportaše koji su životni put pronašli izvan domovine ali je u njemu ostao sport pa u novim sredinama igraju, treniraju ili se na neki drugi način i dalje bave sportom. Prvi kojeg ćemo predstaviti je mladi požeški nogometaš Dominik Soldo koji je iz svoje Požege odselio u Njemačku.

Dominik je rođen u Požegi 10. travnja 1996. godine. Prve korake, ne nogometne nego one životne, napravio je na nogometnom terenu u Gradcu gdje mu je u to vrijeme otac Damir bio predsjednik NK Slavena. Nogometno je prohodao u požeškoj Slavoniji..

Igrao sam za dosta klubova, počeo sam u Slavoniji pa sam prešao preko Orljave na Požegu. Nakon toga sam igrao za Dinamo Vidovci , Kaptol, Papuk i Mihaljevce, a zadnje gdje sam igrao bilo je u Kaptolu kod legende Kreše Poletija – prepričao nam je Dominik svoj nogometni put u Hrvatskoj.

Koga bi istakno od trenera koji su najviše utjecali na tvoj nogometni put?

Krešu bi čak i istaknuo kao najboljeg trenera, nekako i u Vidovcima i u Kaptolu me dizao i pravio me čovjekom na terenu i van njega. Svakako i doktora Bernarda Raguža, njega bi istaknuo kao najvećeg motivatora i prije svega velikog čovjeka. Ali da ne nabrajam, ima ih stvarno dosta, tu su Mile Krmar i Krešimir Čuljak isto izvrsni treneri..

Dio njih te trenirao u mlađim kategorijama, što bi iz seniorskog nogometa izdvojio kao nešto što ćeš pamtiti?

Od malih nogu pojam je Slavonija i to najveći klub kod nas, tamo su nekako svima bili počeci, bilo je svega i uspona i padova i gubljenje volje ali eto sad sam sretan što sam i dalje nogometaš, ljubav prema tome je velika. Kao svoje uspjehe istaknuo bih Dinamo i Kaptol, s oba sam kluba osvojio 1. ŽNL ali ni s jednima ni s drugima nisam ostao do kraja, u Kaptolu radi posla a u Vidovcima radi nekih drugih stvari.

Nisi dugo u Njemačkoj, kada si otišao, kako si se odlučio na taj korak i kakvi su ti dojmovi u dosadašnjem periodu?

Da, nisam dugo vani, otišao sam krajem prvog mjesec ove godine. Razlog je da sam htio napraviti korak naprijed, probao sam svašta raditi u Hrvatskoj i nije baš bilo sreće, tu sam pričao sa doktorom nogometa Mariom Pavelićem i dogovorili se da ću doći radit i da me može ubaciti u ekipu gdje on igra i pristao sam. Rekao sam sam sebi da nemam šta izgubiti, uvijek se mogu vratiti doma kod familije i za sada sam stvarno jako zadovoljan.

Igraš u SG Berod-Wahlrod/Lautzert-Oberdreis, o kojem je rangu natjecanja riječ, kako stojite u dosadašnjem dijelu sezone?

Prije svega u klubu je dobra klapa, dobra ekipa i to je najvažnije, imamo u ekipi trenera Hrvata, dva golmana i uz Marija još 3 igrača Hrvata tako da sam se odlično uklopio. Rang je Kreisliga, trenutno smo drugi na ljestvici s dva boda manje od prvog ali i utakmicu manje tako da idemo prema cilju koji smo si postavili a to je ulazak u viši rang.

Kakvi su ti planovi za budućnost?

Za sad ostajem ovdje u Njemačkoj i igrati u ovome klubu i ostati radit posao na kojem sam isto tako zadovoljan. Radim podno grijanje, sviđaju mi se i ljudi i okolina i naravno nogomet – zaključio je Dominik svoju za sada kratku njemačku priču.

U dosadašnje uspjehe svog kluba Dominik je ugradio dva gola, ali puno pozitivne energije zbog koje je bio omiljen u svim klubovima u kojima je igrao, neke stvari ne može promijeniti niti velika životna promjena kakva selidba iz domovine svakako jest.

© Sportalo.hr 2020. | Newsphere by AF themes.