Od ranog jutra zagrebačka Zračna luka Franjo Tuđman bila je pod opsadom fotoreportera i novinara. Sasvim razumljivo, jer srijeda je dan u kojem u Hrvatsku dolaze dva olimpijska srebra, jedno jedriličarsko Tončija Stipanovića i drugo gimnastičko Tina Srbića.
Dan velikih dolazaka otvorila je simpatična Ruskinja Elena Vorobeva koja je u Tokiju nastupala pod hrvatskom zastavom. Ona je stigla prva, ranim jutarnjim letom iz Istanbula, zajedno sa svojim trenerom Tončijem Antunovićem. Vidno umorna, ali zadovoljna prvim nastupom na OI-ju, ostala je iskreno iznenađena dočekom u organizaciji Hrvatskog olimpijskog odbora, u čije ime ju je pozdravio pomoćnik glavnog tajnika za lokalni sport Hrvoje Balen. Oduševljenje nije skrivao ni trener Tonči Antunović kojem su to bile pete Olimpijske igre.
Elena Vorobeva je u Laser Radialu osvojila 12. mjesto. Napravila je devet negativnih bodova više koji su je stajali nastupa u plovu za medalje. U teškim uvjetima gotovo potpune izoliranosti, jer jedriličari su bili smješteni u posebnom selu, nije bilo lako izdržati ritam natjecanja. Nekoliko pogrešaka u posljednja dva plova kad je bila 18. i 23., odnijeli su san o plovu za medalju. Na simpatičnom hrvatsko-ruskom, prenijela nam je dojmove o Tokiju.
– Imam malo razočaranje u sebi, ali još uvijek je 12. mjesto visoko mjesta. Nisam znala što točno očekivati. Bilo je nekoliko dana s teškim vremenom, pogotovo onaj zadnji. Puno sam prošla svojih suparnica koja su dosta jake i koje ulažu puno više u svoju pripremu i zato sam vrlo ponosna. Svi smo dolazili u dobrom raspoloženju i vidjeli smo se međusobno – kazala je Elena Vorobeva.
Tri sata kasnije u VIP sobi Zračne luke u Zagrebu HOO je priredio doček i srebrnom Tončiju Stipanoviću, prvom hrvatskom jedriličaru koji je uspio osvojiti dvije olimpijske medalje, i to istog sjaja, što je pravi pothvat, s obzirom na konkurenciju iznimno moćnih jedriličarskih zemalja. Naravno da je tu bio i njegov trener Jozo Jakelić. Uz domaćine iz Hrvatskog olimpijskog odbora, predvođene glavnim tajnikom HOO-a Sinišom Krajačem i njegovim pomoćnikom za marketing Rankom Ćetkovićem, te Hrvatskog jedriličarskog saveza, Stipanovića su dočekali izaslanici predsjednika Republike, Hrvatskog sabora, Predsjednika Vlade i Grada Zagreba.
Tončiju Stipanoviću to su bile treće Olimpijske igre zaredom. U Londonu 2012. bio je četvrti i neutješan zbog toga. Sve je naplatio u Rio de Janeiru kad je stiglo olimpijsko srebro. Tokio je samo potvrdio ono što se već dugo zna, a to je da Hrvatski ima sjajnog jedriličara i sportaša iznimnoga kova.
Skromnost koja je oduvijek krasila dvostrukog olimpijskog osvajača medalje i njegovog učitelja, jasno se vidjela u drhtavom glasu zahvala koje su ih iskreno ganule. A to je najveće moguće priznanje za Tončija i Jozu.
– Još uvijek je teško spustiti emocije, iako mislim da će erupcija emocija biti kad sletim u Split i kad vidim svoje. Uđeš u tu regatu i svi žele osvojiti medalju. Imao sam taktiku, tako da sam se na startu odlučio na visočiji start. Prva dionica niz vjetar me jako iznenadila i na desnoj strani je bilo bolje. Jako je teško ostati miran i to dolazi s godinama i iskustvom na natjecanjima – Tonči Stipanović.
Vijest koju su objavili na kraju konferencije za medija razveselila je vjerujemo, sve u Hrvatskoj. Tonči Stipanović je odlučio jedriti i u Parizu za tri godine. (hoo)
