Grgićpedia: Ozlijede prednjeg križnog ligamenta koljena

Ozlijede ACL-a ( Anterior Cruciate ligament ) ili u prijevodu na Hrvatski, ozlijede prednjeg križnog ligamenta svrstavaju se u skupinu teških sportskih ozljeda, čije liječenje traje dulje od nekoliko mjeseci.

Ruptura ACL-a najčešće se događa tijekom naglog zaustavljanja, i promjene smjera kretanja. Također, učestalije se događa u sportovima u kojima ima puno skokova, kao što su nogomet, rukomet, košarka, itd…

 

Mehanizam nastanka povrede:

Potrebno je ispuniti nekoliko preduvjeta kako bi došlo do ozlijede ACL-a. Najčešći mehanizam nastanka povrede je trodimenzionalno djelovanje sila u krakom vremenskom intervalu, a koji se očituje kroz istodoban pokret fleksije u koljenu, vanjske rotacije, fiksirano stopalo na podlogu i jako djelovanje sile u sagitalnoj ravnini. Međutim, ozljeda ACL-a se može dogoditi i na drugačije načine.

 

Simptomi:

  • Glasan “pop” ili “popping” osjećaj u koljenu, koji se manifestira prilikom samog ozljeđivanja
  • Jaka bol i nemogućnost nastavka aktivnosti
  • Oteklina
  • Smanjeni opseg pokreta
  • Osjećaj nestabilnosti u koljenu

Uzroci:

Ligamenti su snažno spojeni između dvije kosti. Njihova osnovna funkcija je stabilizacija zglobova. ACL, jedan je od dva ligamenta koji se križaju na sredini zgloba koljena i daju mu veliku stabilnost.

Aktivnosti prilikom kojih dolazi do ozljeda ACL-a:

  • Intenzivno usporavanje i promjena smjera kretanja
  • Nagla rotacija prilikom koje je stopalo fiksirano na podlogu
  • Nepravilan doskok
  • Iznenadno zaustavljanje
  • Primanje izravnog udarca u koljeno ili potkoljenicu

Stupnjevi oštećenja ACL-a:

  • stupanj – blago istegnuće ACL-a
  • stupanj – srednje teško oštećenje ACL-a
  • stupanj – teško oštećenje ili potpuna ruptura ACL-a iziskuje operativno liječenje

Faktori rizika :

  • Kontaktni sport
  • Ženski spol
  • Loša kondicijska sprema
  • Podtreniranost i pretreniranost
  • Nepravilna obuća
  • Umjetne površine

 

Postavljanje dijagnoze:

Prilikom nastanka povrede važno je odmah na sportskom terenu prepoznati potencijalnu povredu ACL-a , te ozlijeđeni segment pravilno zbrinuti. Nakon toga, pristupa se diferencijaciji ozlijeđenoga se segmenta. Prilikom kliničkog pregleda posebno educirani fizioterapeut i specijalist ortoped rade različite testove na koljenu kako bi utvrdili o kojemu se dijelu koljena radi. Kada se utvrdi ozljeda ACL-a pacijent se šalje na daljnju dijagnostičku obradu, tj. Magnetsku rezonancu.

Liječenje:

Kada se govori o prvom i drugom stupnju oštećenja tada je liječenje konzervativno i nije potreban operativni zahvat. U težem slučaju oštećenja ACL-a, tj. kada nastupi 3. stupanj oštećenja ( potpuna ruptura ACL-a) tada se pristupa operativnom zahvatu rekonstrukcije ACL-a. Postoji nekoliko tehnika koje se koriste prilikom rekonstrukcije ACL-a, a upravo o tome ovisi kako će se pristupiti rehabilitacijskom procesu. Također, o vrsti tehnike operativnog zahvata ovisi i duljina trajanja rehabilitacijskog procesa.

Nakon operativnog zahvata pristupa se izuzetno kompleksnom rehabilitacijskom procesu u koji moraju biti uključeni liječnik koji je proveo operativni zahvat, fizioterapeut, sportski rehabilitator, po potrebi i psiholog.

Rehabilitacijski proces traje između 6-12 mjeseci, ovisno o tehnici izvođenja operativnog zahvata i mnogim drugim parametrima kao što su spol, dob, tjelesna sprema, ozlijeđenost susjednih segmenata u koljenu,itd…

 

Rehabilitacijski protokol:

Rehabilitacijski program ili protokol, podijeljen je u nekoliko faza, međutim, važno je za naglasiti kako je svaki pacijent drugačiji i da se svakom pacijentu pristupa individualno.

Faze rehabilitacijskog protokola ( primjer slučaja )

  • Prvi tjedan – provodi se elektrostimulacija muskulature, ekstenzijske vježbe, blago razgibavanje, ne preko 70 stupnjeva fleksije, mobilizacija patele, vertikalizacija uz pomoć štaka
  • 3-4 tjedna – cilj je doći do što kvalitetnijeg hoda uz pomoć jedne štake, uz kompleksan rehabilitacijski program
  • Što više samostalnosti u hodu, vježbe u zatvorenom kinetičkom lancu, povećavanje opsega pokreta, itd..
  • tjedan napredne dinamičke vježbe
  • Nakon 3. mjeseca pristupa se funkcionalnim vježbama kao što je trčanje, skokovi, teže proprioceptivne vježbe, balans, promjene smjera kretanja, vježbe sa otporom, itd…
  • 5-6 mjesec nakon operativnog zahvata rade se vježbe i aktivnosti sa punim opterećenjem.

Ozlijede ACL-a su jedne od najkompleksnijih ozljeda u sportu, iziskuju kvalitetnu dijagnostiku, ponekad i operativni zahvat, ali zato uvijek zahtijevaju vrhunski rehabilitacijski proces. Mnogi su faktori o kojima ovisi brzina oporavka, međutim puno je važnije da se kroz rehabilitacijski program spriječi ponovni nastanak ozlijede, nego da se sportaš što prije vrati na teren.

 

Marinko Grgić, magistar fizioterapije, predavač, MMT

 

GNK Dinamo Zagreb

GRGIĆ MED. CENTAR

Veleučilište Lavoslav Ružička Vukovar

%d blogeri kao ovaj: