Prekrasno je bilo jučer u Županji, posebno gostujućim navijačima koji su kući otišli pjevajući, ali i navijači Graničara unatoč šoku nakon što su ostali bez naslova moraju biti zadovoljni onim što su pokazali njihovi ljubimci tokom čitave sezone, drugo mjesto u Trećoj NL i finale Kupa i minimalni poraz od moćnog Vukovara ipak su velike stvari!
Što se same utakmice tiče Slavonija je jednostavno bila puno bolja, Poleti je uspio maknuti teret s leđa svojih igrača, oni su došli svjesni da je Graničar u osjetno boljoj poziciji, igrali su u gostima i poraz ne bi bio nekakva tragedija. S druge strane čitava situacija, čitava sezona u kojoj su najveći dio vremena bili na vrhu i prilično pune tribine očito su bili veliki teret za Plave koji su debelo podbacili. Od vratara do svih koji su upisali minute, nešto sigurno ide i na adresu stručnog stožera, ne zato što je nešto taktički promašio, nego zato što igrači jednostavno nisu bili na pravoj razini, ako podbaci jedan ili dvojica to je njihov krimen, kada je čitava momčad daleko od svoje razine pita se nešto i struku. Bez obzira na podbačaj, za Ilićem i njegovom momčadi je velika sezona! Od početka se vidjelo da je domaćin u grču, jedini raspoložen i jedini koji zaslužuje pozitivnu ocjenu je Lešić kojeg su gosti u prvom poluvremenu mogli loviti samo pogledom, ali sam nije mogao ništa, dok su u nastavku jednostavno zaustavili dotok lopti do njega i Graničar je bio potpuno bezopasan.
Na drugoj strani neraspoložena obrana domaćina si je dozvoljavala puno toga što si nije smjela dozvoliti, Peharda i Martinović su im bježali, ulazili iza leđa, primali i čuvali loptu. Valja naglasiti da niti vezna linija nije bila od pomoći, Marčetić, Šubara i Jagodić su se potpuno nametnuli, a svu nemoć Graničara najbolje su oslikavali golovi. Kod prvog je Jagodić ukrao loptu na sredini, praktično neometan došao do 30ak metara od gola i onda poslužio Pehardu kroz preširoku obranu domaćina, a ovaj mirno pogađa za 0:1. Jedini pokušaj vrijedan pažnje u okvir gola Petkovća došao je u 32. minuti kada je Lešić probio bok i ubacio do Pastuovića koji iz ne baš lake situacije pogađa točno u gostujućeg vratara. I to je to od Graničara. Početak nastavka donio je gol Mateja Martinovića kojim si je osigurao naslov najboljeg strijelca lige. To je detalj zbog kojeg iz kritike ne možemo izuzeti ni Ivkića koji je tada jednostavno morao bolje reagirati, dok je ostatak utakmice bio vrlo pozitivan. Takav je golmanski kruh, nije kriv za gol ali je mogao bolje, i dovoljno je da se zaboravi preostalih 90 minuta u kojima je svoj posao odradio dobro, ali bio je to gol koji je prelomio utakmicu, dao dodatna krila gostima, dodatno “ubio” domaće. Treći gol je bio samo šlag na tortu i dobre igre Slavonije i loše Graničara, rukometno prebrojavanje koje je završilo golom Alena Jagodića za velikih i ovakvom Graničaru apsolutno nedostižnih 0:3.
Sedam i pol godina pokušavamo kroz Sportalo nametnuti lijepe priče, motivirati i sportaše i djelatnike i navijače na sportsko ponašanje, na borbu i ljubav prema svom klubu ali i poštovanje prema protivniku. Ovaj događaj u Županji je sve ono što želimo gledati i slušati i što je zapravo jedino normalno što se treba događati na sportskim terenima! Prije utakmice puni respekt jednih prema drugima, 90 minuta borbe, nitko iz Graničara ni u jednom trenutku nije izgubio kompas, napravio nekakav oštriji start jer je frustriran što ostaje bez titule za koju je toliko radio i toliko se odricao. Nitko iz Slavonije nije na neprimjeren način slavio ili provocirao. Publika je bodrila svoje, poštovala protivnika uz sasvim pristojne pokušaje provokacije kako bi pomogli svojim ljubimcima, nakon utakmice zagrljaji i čestitke na terenu, a onda ona spomenuta scena kada gosti odlaze pozdraviti Olimpijce a oni im uzvraćaju aplauzom i čestitkama na naslovu prvaka! Ljepšeg kraja sezone ne može biti!
Slavonija je osvojila naslov i u seniorskoj i u juniorskoj kategoriji, treba duboko zagrabiti u povijest i vidjeti je li netko to ranije ostvario na razini 3. HNL Istok, fantastična sezona, nadamo se da će biti poticaj gradonačelniku Glaviću i gradskom poglavarstvu da maksimalno ubrza rješavanje novog stadiona. S druge strane Graničar je i uoči utakmice i nakon utakmice pokazao da je veliki klub sa sjajnom infrastrukturom, nadamo se da će se u sljedećim danima posložiti uprava koja će klub povući prema još višim razinama, Županja kao koljevka hrvatskog nogometa definitivno zaslužuje klub na nacionalnoj razini!
