Fantastičan doček za požeške prvake!
Požeški nogomet živi svoje najljepše dane desetljećima unatrag, to nije slobodna procjena nego notorna činjenica. Nakon 29 godina prva momčad Slavonije izlazi na nacionalnu scenu u ligaškom natjecanju, jedna od najuspješnijih generacija kluba s Orljave osvojila je treću titulu u četiri godine i konačno se plasirala u Drugu NL, treći rang hrvatskog nogometa. Ali to nije tema ovog teksta, umjesto Pehardi, Martinovića, Božića i Markovića, ovaj put pišemo o Helu, Ragužu, Đakoviću i ostalim učenicima profesora Marija Raguža koji su pokorili regiju i okrunili se titulom prvaka.
E sad, titula prvaka u mlađim kategorijama za klub poput Slavonije i ne bi trebalo biti nešto iznimno – ali je! Koliko sjećanje seže, više od 20 godina Slavonija nije osvojila naslov prvaka na regionalnoj razini u natjecanjima u kojima Osijek, Cibalia ili Marsonia igraju sa svojim najjačim ekipama! Ova generacija je uspjela, iza sebe su ostavili redom Marsoniju, Osijek, Vukovar i Cibaliju, nakon toga i ostatak lige. Posebno bode u oči da su Osijeku pobjegli čak 10 bodova, da su društvo s Opus arene pobijedili u obje utakmice, u Požegi 5:0, a u Osijeku 0:4. Jedini konkurent za titulu bila je Marsonia s kojom su u Požegi remizirali 1:1, dok su u Slavonskom Brodu Bijelo crni bili bolji rezultatom 2:1, što je i jedini ovosezonski poraz Plavih. U najuvjerljivijoj pobjedi stradao je vinkovački Dilj kojem su mali Požežani zabili čak 25 komada, a kad smo kod golova spomenimo i strijelce iako je čitava momčad od najboljeg golmana lige Frana Garbina do svih koji su igrali zaslužila jednake pohvale. Jakov Đaković je zabio čak 37 golova, devet više od suigrača mu Adriana Raguža i Niklasa Jukića iz Osijeka. Raspucani su među Požežanima bili Izak Hel, Noa Biberović i David Pilon, svi su se oni dvoznamenkasti broj puta upisali među strijelce u sezoni u kojoj su kao ekipa zabili čak 153 gola u 26 odigranih utakmica, dakle gotovo šest po susretu!
U nedjeljno jutro na novom stadionu Slavonije koji je “u pogonu” nepuna tri mjeseca stigao je treći pehar i dostojno je proslavljen! Mali nogometni junaci dočekani su vatrometom i pjesmom, nakon toga i zajedničkim druženjem i ručkom. A da se kraj Orljave ne grade samo dobri igrači nego i dobri mladi ljudi svjedoči zajednički odlazak na Svetu misu prije ove proslave.
– Jako dugo sam trener, imao sam puno izvrsnih generacija ali nikada ovako dobru, u svakom smislu. Igrački, ponašanjem, posvećenosti, brigom roditelja, a na kraju i rezultatom koji su napravili. Nikada nismo završili ispred Osijeka kada je Osijek igrao s najjačom ekipom, sada smo uspjeli. Zaista je ovo veliki uspjeh za Klub. Koga da izdvojim? Svi su sjajni, možda je nepravedno govoriti o bilo kome, svi su jako talentirani i uporni, ponosan sam na njih! Moram izdvojiti kapetana Izaka Hela, nevjerojatan je, s tako malo godina pravi je vođa i na terenu i van njega, sve ono što treneru zapravo treba, produžena ruka na terenu. Ovaj dvojac golgetera Jakov Đaković i Adrian Raguž su strojevi za golove, imam u ekipi djevojčicu Lauru Baretić bez koje jednostavno ne mogu zamisliti početnu postavu, čudo je od djeteta, ali i svi ostali su dali jednako velik doprinos, od Frana Garbina na golu pa do svih ostalih – rekao je za Sportalo ponosni Mario Raguž.
Što sada, znamo da ih već odavno prate brojni klubovi, pa neki su već i redovito pozivani od Dinama da sudjeluju na turnirima s njima.
– Na turniru u Kneževim Vinogradima je David pobijedio Golijata, s 3:2 smo pobijedili Dinamo i pokazali svima što možemo, ovo je sjajna generacija, sad će se dijelom razdvojiti jer dio prelazi u stariju kategoriju, drugi postaju nositelji u početnicima, ali pred njima je sjajna budućnost. Ostajem li s njima? Vidjet ćemo, uprava kluba će odlučiti što je najbolje za koju generaciju, četiri godine sam s njima, bio je pravi užitak svaki trening i svaku utakmicu, a za njih nema nikakvih problema ni straha, u to sam siguran – zaključio je Mario Raguž.
Iako je “slavljenički” tekst ne treba preskočiti da u Školi i dalje ima prostora za napredak, nekoliko trenera više bi bio sjajan potez, jer u Požegi talenta ne nedostaje, a Slavonija je već napravila nešto što je potpuno razlikuje od svih drugih klubova, mladi konstantno imaju otvoren put do prve momčadi, a seniorsko iskustvo je nešto što je zlata vrijedno, to je najbolji mogući razlog da i ova generacija ostane na okupu, jer u svom će klubu sigurno dobiti pravu šansu za razvoj, a kada dođe vrijeme, a za mnoge će od ovih mladića, i mlade djevojke, doći imat će otvoren put prema elitnim HR klubovima. Nepresušno vrelo talenta oko Orljave i dalje “izbacuje” talente poput gejzira! Za kraj, poruka junacima ove priče da samo upornim treningom i odricanjem mogu sami sebi osigurati ovakve sjajne, vesele i raspjevane proslave.
