Dvoboj Vladimira Andrića i Marija Kovačevića u sjeni finala Himnovizije
Dva sjajna umjetnika kriju se iza kulisa finala Himnovizije. Dilj i Dinamo Vidovci su pokazali nevjerojatnu dozu fanatizma koji je prelazio granice naših najoptimističnijih predviđanja, a u sjeni ove lavovske borbe kriju se dva genijalna uma i dva najveća krivca za sve ovo što se događalo proteklih dana – za nepovjerovati je koliko su besanih noći uzrokovali Vladimir Andrić i Marijo Kovačević, ali isto tako i Davor Šunić, Blue Band, Opća opasnost, Bosutski bećari…Video konferencije, sastanci upravnih klupskih odbora, planovi, ideje…klubovi nisu bili aktivni u ovoj mjeri niti u cik natjecateljske sezone.
Uz velike zahvale i pohvale svim autorima i glazbenicima čije himne trešte subotom i nedjeljom popodne sa zvučnika “velebnih” stadionskih kompleksa u Vinkovcima, Gradcu, Vrpolju, Beravcima, Dražu, Ivankovu…izdvojit ćemo dvojac koji je dogurao do finala. O glazbenim ukusima je teško raspravljati i nije nužno da su ove dvije himne najbolje od 44 prijavljene no zahvaljujući velikoj podršci i trudu navijača stigle su do finalne borbe pa ćemo predstaviti dva najveća krivca za neviđenu borbu.
Vladimir Andrić je rođen u Vinkovcima 1984 godine. Kao i svi Novoselci trenirao je nogomet u Dilju, ali se, kako on kaže “nije baš proslavio”. Akademiju dramskih umjetnosti upisuje 2005. godine te 2010. diplomira kao jedan od najboljih studenata. Kao profesionalni glumac igra u više od 40 predstava u Vinkovcima, Virovitici i Pečuhu, također režira i piše predstave koje godinama uveseljavaju Vinkovačku publiku.
Andrić na djelu u urenebesnoj komediji Boenig Boening
Dobitnik je nagrade “Zoranov brk” za odigranu ulogu u predstavi o nogometnim sucima “Nećeš razbojniče” u režiji Dražena Ferenčine na festivalu Zorana Radmilovića u Zaječaru. Bavi se i režiranjem kratkih animiranih i igranih filmova i glazbenih video spotova. Autor je dugometražnog dokumentarnog filma “Ovčara, neispričana priča” i “Pet zapovjednika obrane Vukovarskog Sajmišta” i ono što je najvažnije … suprug je Katarine i tata male Ruže i Mile Andrić.
Oduševljen saznanjem da je NK Dilj 2017. godine nekoliko kola prije kraja prvenstva osigurao naslov prvaka, na jednoj večeri, nakon nekoliko piva, ponesen njihovom pozitivnom energijom i ponajviše timskim duhom, nepromišljeno sam obećao dečkima da ću od kraja prvenstva napraviti himnu njihovog kluba, iako sam znao da sam glazbeno potpuno nepismen – krenuo je s pričom Vladimir.
No obećanje se moralo ispuniti jer ti su dečki to zaslužili, a kako ljudi kažu: “nema veće inspiracije od deadlinea koji se nemilosrdno približava”. Stihovi su se nekako posložili jer sam ih pisao za klub iz svog kvarta, a najvažnije mi je bilo da navijači mogu svoju himnu gotovo u originalu izvesti na bilo kojoj tribini. Moćan i jednostavan “makedonski“ ritam nam je upravo to omogućio. Stihove napisane na zgužvanom papiru, “makedonski” ritam i beskrajno neznanje o glazbi je bilo sve što sam tom trenutku imao – nastavlja umjetnik koji ne poznaje i priznaje granice.
(Ivo Gregurević, Željko Čorak, Goran Grgić, Vladimir Andrić i Dražen Ferenčina)
No kako sreća prati hrabre (tu ne mislim na sebe nego na ekipu Dilja) u mom kazalištu smo u tom periodu radili dječji mjuzikl s mladim glazbenikom Lukom Ivošem koji mi je pristao pomoći, a u pomoć smo pozvali i mog prijatelja Dinka Glavaša akademskog glazbenika i glavnog vokala tamburaškog sastava “Kas”. Oni su tu moju ideju proveli u djelo, ubacili smo sirenu za opću opasnost koju su navijači DILJA često koristili, a kojom sam kao klinac na Diljevim tekmama bio oduševljen. Dinko Glavaš, Luka Ivoš, glumac Ivan Pokupić i moja malenkost otpjevali smo vokale, Dinko i Luka su odsvirali i snimili glazbene dionice, zajedno sam napravili aranžman, video spot je napravio Ivan Gale i NK DILJ je dobio svoju himnu koja je evo tri godine nakon premjere osvojila HIMNOVIZIJU Sportala – kazuje vidno zadovoljni Vladimir koji se u ovome natjecanju očito prometnuo u pravog sportaša natjecatelja za primjer svojim najdražim nogometašima iz Vinkovaca.
Ovim putem zahvaljujem svima koji su dali glas našoj himni, a svim klubovima koji su se natjecali želim zahvaliti na fer borbi i kao navijač Dilja zaželjeti im malo manje uspjeha na sportskim terenima od moga kluba. Živjeli – poentirao je vinkovački glumac koji nam je obećao spektakl na dogovorenoj utakmici finalista Himnovizije koja će se odigrati na pravom terenu u Vinkovcima, a njegov spektakl i doprinos očekujemo prije utakmice i naravno u trećem poluvremenu.
Inače Vladimira za Crjepare veže dugogodišnje prijateljstvo s braćom Pavličić i Juricom Bošnjakom. Ako mu obaveze u kazalištu dozvole ne propušta niti jednu utakmicu, a on sam je veliki sportaš u vrlo popularnim sportovima poker i lora.
S druge strane mreže stajao je Marijo Kovačević – itekako poznato ime u glazbenim krugovima Požeštine, ali i čitave RH jer su se njegovi hitovi redovito vrtjeli i na nacionalnoj TV. Pristojan i samozatajan s dječačkim osmjehom godinama radi u sjeni svojih uspješnih bendova pišući tekstove i zapisujući note, a tako je i u slučaju Dinamove himne pa smo odlučili razotkriti ga i predstaviti onom dijelu javnosti koji ga do sada ne poznaje kao genijalnog stvaratelja lijepe glazbe.
Marijo Kovačević rođen je 17. rujna 1981. godine u Požegi. Dolazi iz jedanaesteročlane glazbene obitelji. U svom rodnom gradu Požegi završava Opću gimnaziju, te nakon toga Veleučilište u Požegi smjer trgovina i računovodstvo. Nakon osnovne glazbene škole
15 godina je bio kantautor i frontman dugogodišnjeg požeškog benda „Slijepi Putnici“. Nakon toga par godina djelovao je u bendu Posegana. Uz rijeđe svirke u bendu “Prasci” pridružuje se vinkovačkom Sax bandu. Zanimanje i sklonost za umjetnosti, glazbu , film, likovnu umjetnost i književnost pokazuje još od malih nogu. Trenutno zaposlen na Poljoprivrednoj televiziji Požega. Ponosni suprug i otac troje djece.
