Dvije godine bez Brune Bobana

  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Na današnji dan prije dvije godine slavonski i hrvatski sport zavijen je u crno, na utakmici 3. HNL Istok između Marsonije i Slavonije u 7. minuti Bruno Boban se srušio na teren i nakon 45 minuta borbe za život izgubio svoju posljednju utakmicu.

Bila je to utakmica 18. kola u kojoj je Bruno već u 2. minuti asistirao Balentoviću za vodstvo Marosnije protiv njegovih dojučerašnjih suigrača, a onda je u toj nesretnoj 7. minuti na rubu kaznenog prostora pao.. Slijedile su dramatične minute borbe za mladi život, trener Robert Špehar očajnički je pokušavao vratiti Brunu u život, stigla je i hitna pomoć, u nekoliko navrata Bruno je davao znakove života što je budilo nadu svima na terenu i tribinama, no na kraju je borba izgubljena. Iako onako pun života sigurno nije želio otići, kad već je, otišao je onako kako bi htio. Na nogometnom terenu, dok je njegova momčad vodila, kao najbolji strijelac lige i okružen svojim prijateljima..

Nakon toga od Brune se oprostila čitava sportska Hrvatska, na njegovom posljednjem ispraćaju okupio se velik broj prijatelja i sportskih djelatnika iz čitave domovine, a kao zaustavljena slika stoji govor Josipa Zebe na komemoraciji i rečenica koje će se svi koji su prisustvovali sjećati zauvijek: “Prijatelju, možda si izgubio ovu utakmicu, ali znaj da ih mi i dalje igramo za tebe.”

I upravo to je ono po čemu ćemo se uvijek, uz njegov zarazni osmijeh, sjećati Brune Bobana, po tome da će njegovi prijatelji uvijek igrati za njega, a to je ono što najbolje svjedoči kakav je čovjek bio.


  •  
  •  
  •  
  •  
  •