Dame i gospodo – doktor Tomislav Ognjenčić!

Kažu da najčešće uporni završavaju fakultete, a zamislite koliko tek trebate biti uporni pa gurati paralelno omiljenu sportsku granu i onu obrazovnu. Rijetki su profesionalci uspijevali izgurati do kraja započeti put do diplome pa se najčešće veliki sportski talenti ipak odlučuju za sigurniji kruh i školovanje stavljajući sportske aktivnosti u drugi plan. Rijetki su i oni koji uspijevaju spojiti ova dva teško spojiva životna puta na pragu profesionalizma što Treća nogometna liga svakako jest zbog puno obaveza, treninga i putovanja no ima hrabrih, marljivih i upornih koji ipak stignu do dalekog cilja. Imati diplomu medicinskog fakulteta u ruci i kapetansku traku trećeligaša oko nje je pravi primjer izvrsnosti i pokazatelj velikog karaktera te svjetlo koje bi trebalo voditi sve mlade ljude sportaše – Mens sana in corpore sano!

Oglas

Tomislav Ognjenčić je došao do vrijednog papira na medicinskom fakultetu u Osijeku ne odustavši niti trenutka od svoje prve sportske ljubavi – nogometa. Vjerojatno bismo vrlo malo treninga mogli staviti na papir da ih je propustio osim s opravdanim razlozima. Dugogodišnji prvotimac i dijete Slavije iz Pleternice osim s ove dvije izuzetno pohvalne stavke u biografiji zrači enormnom pristojnošću, dobrim kućnim odgojem i kulturom za što vjerojatno puno zasluga ide ocu Ivici i majci Ružici čiji je ponos zasluženo vidljiv i ne treba ga ni milimetra obuzdavati. Obitelj Ognjenčić, ali i nogometni klub Slavija ne treba strahovati od budućih povreda jer od sada imaju prvu pomoć pri ruci, a Tomislava čeka nastavak i dovršetak priče usmjeravanjem i stažiranjem te daljnjim vodstvom pleterničkih Plavih s Orljave. Mi mu želimo uspješnu doktorsku karijeru, a neka bude i ostane i doktor na zelenom travnjaku – i naravno primjer nogometašima i sportašima!