Slavonski četvrtoligaši odradili su trinaesto prvenstveno kolo, u njemu je praktično riješeno pitanje jesenskog prvaka i jesenskog fenjeraša, Đakovo ima velikih šest bodova prednosti u odnosu na novog prvog pratitelja Čepin, dok je Graničar u minusu pet bodova u odnosu na Slaviju.
Napadači su bili vrlo raspoloženi u 13. kolu, posebno domaći koji su goste po loptu u mrežu slali 22 puta, gosti su zabili osam komada, dakle zajednički 30 golova. Drugo je to najefikasnije kolo dosadašnjeg dijela sezone, a treće najuspješnije za domaćine koji su osvojili 21 bod, jedina tri gostujuća iz Gradiške su otputovala u Našice.
Na samom otvaranju sezone dok su još bili u prošlosezonskom modu nogometaši Đakova su doživjeli domaći poraz od Čepina, nakon toga su zaredali sa šest pobjeda, posljednja “crtica” u tom pohodu je Oriolik koji je pao golovima Luke Međugorca i Fabijana Petričevića. Kad se na taj fantastičan domaći niz dodaju i slavlja u gostima u Vukovaru, Pleternici i Ivankovu jasno je zašto je Gavranova momčad praktično osvojila tu manje vrijednu, ali svima dragu jesensku titulu. Ako sezonu privedu kraju s dvije pobjede imat će i ogromnu zalihu za proljeće! Napadački potencijal Đakova je ogroman, pričamo o tom svakog vikenda, iz kola u kolo iskaču novi junaci, to je zapravo prava snaga, nema Đakovo jednog dominantnog napadača, njega bi protivnici s vremenom naučili uštopati, ovako kad je barem pet igrača koji mogu riješiti utakmicu na terenu ni najbolje obrane lige poput Bedemove i Oriolikove nemaju odgovora. Pomalo nepravedno ostaju zapostavljeni defanzivci koji s obzirom na stil igre svoj posao obavljaju jako dobro, kad se igra otvoren nogomet jasno je da će se nešto više primiti, ali Đakovo je u posljednjih pet utakmica primilo samo jedan gol, dakle ne zaostaju u svom poslu za Ljuljom i društvom u napadu! Zanimljivo je već sad pitanje hoće li Đakovo u proljeće jurnuti po titulu s ciljem promocije na nacionalnu razinu, znamo da je riječ o klubu sa sjajnom infrastrukturom i školom nogometa, uredno posloženom, po svemu mu je mjesto u Trećoj NL…
Četiri pobjede u nizu Čepin su dovele do drugog mjesta, kad se samo sjetimo kakvih su propusta imali tokom ove jeseni sigurni smo da su i sami iznenađeni što su sve nadoknadili i probili se ovako visoko. Prije svega ti propusti se odnose na domaće utakmice, trenutno su tek jedanaesti domaćin lige, naravno da su zato najbolji gost. Ili najgori, onaj kojeg najmanje želite za gosta. Tri kola Čepin nije primio gola, a protivnici su bili Našk, Kutjevo i Bedem. Sve je očitije da je Milardović posložio kockice po svojim željama, protiv Bedema se morao osjetiti i umor jer su imali tokom tjedna gostovanje u Kutjevu, no odradili su njegovi momci posao na savršen način i do kraja jeseni protiv brodskih klubova imaju priliku sačuvati tu drugu poziciju, eventualno ako se ukaže prilika i smanjiti zaostatak za Đakovom.
Andrijevčani su bili najraspucaniji, nisu imali milosti za probleme koji more Hrvoja Bušića i njegov Graničar, pola tuceta su poslali za Županju i skočili na treće mjesto. Napadački su prvi pratitelj Đakova, još su jednom iskazali ogroman potencijal, Brnjić je imao čitav kadar na raspolaganju, a kad je tako u Andrijevcima nemaju što tražiti ni puno bolje momčadi od Graničara. Šest različitih strijelaca dovoljno govori o širini kadra. Temeljem razgovora s ljudima iz kluba uoči sezone ovaj rezultat premašuje sva njihova očekivanja, a činjenica je da je moglo i bolje od ovoga! Doduše u gostima, na Buhaču je izgrađena prava utvrda iz koje je samo Sloga otišla neporažena. Tomislav ima ekipu koja se može potući za naslov, to sada više nije sporno, sjajan miks kvalitete i agresivnosti, uz ostanak ekipe na okupu i kvalitetno odrađene pripreme ako se tokom sljedećih 180 minuta na poveća zaostatak, a protiv Vuteksa u Vukovaru i Borca na Buhaču nije nemoguće uzeti svih šest bodova, eto Andrijevčana u ozbiljnim kombinacijama.
Tri kola bez pobjede i sa samo jednim osvojenim bodom, nije to put do naslova prvaka. Ako na to dodamo podatak da Raić Sudarova momčad u tih 270 minuta nije pronašla put do protivničke mreže jasno je da je riječ o krizi, ne samo rezultata nego i igre. Obrana je ukupno gledajući i dalje izvrsna, samo devet primljenih golova je sjajno ostvarenje, ali napadački je Bedem na diobi sedmog mjesta, izjednačen po učinku sa na primjer Cernom koja se bori za ostanak. Valja reći da su Ivankovčani dosta prošarani ozljedama, da su u Čepinu bili bez Borka i Smolčića, važni su to argumenti, ali je činjenica isto tako da i drugi imaju svoje probleme pa u konačnici za tu neefikasnost razloge moraju tražiti drugdje. Od samog vrha do čak osam bodova minusa u kratkom periodu sigurno će poljuljati samopouzdanje na Gracu, no u posljednja dva kola šest bodova je imperativ ako se želi na realnim temeljima razmišljati o borbi za konačni trijumf.
Još lošiji napadački učinak imaju nogometaši Svačića, a bodovno su izjednačeni s Bedemom nakon domaćeg slavlja protiv Valpovke. Kako je Tomislav Žuljević utonuo u preuranjeni zimski san tako je i napadački učinak momčadi ozbiljno usporio. Zato su Memović i društvo najbolja obrana lige, samo su sedam puta primili gol ove sezone, pomalo i raritetan učinak s obzirom da nisu nekakva dominantna sila koja lakoćom osvaja prvenstvo protiv nedoraslih protivnika. Protiv Valpovke je Svačić odigrao jako dobru utakmicu, s Božićem i Martićem na krilima a Žuljevićem i Nižićem između njih Svačić je pakleno opasan u tranziciji. Nakon ove pobjede tek ostaje veliki žal za Tadića zbog domaćeg poraza od Slavije, s ta tri boda bi jesen bila fantastična, ovako je samo – odlična. Naravno, nije gotova, ako sljedeće nedjelje sruše Đakovo ne mogu do jesenske titule, ali mogu zakomplicirati sezonu i sebe definitivno vratiti u igru za konačni trijumf. Još jednom ćemo gledati dvoboj najboljeg napada i najbolje obrane lige, do sada su đakovački napadači iz tih dvoboja izlazili kao pobjednici.
Našičani su pokazali da su ekipa s mudima, u seriji od tri poraza otišli su na najteže gostovanje u Slavoniji i Baranji godinama unazad, zabili četiri komada i vratili se kući s tri velika boda kojima ostaju u vrhu lige. Naravno da to ne može prebrisati tri loša tjedna i izgubljene bodove, ali može popraviti raspoloženje uoči završnih 180 minuta u kojima Žigićeva momčad ako želi imati ikakve primisli o tituli mora uzeti svih šest bodova. Ponovno je u pravom izdanju bio Marin Kuzminski, kad je tako Našk je potpuno druga momčad, vidljivo je to čak i kad ne zabije niti jedan od četiri našička gola.
Borac je doživio težak poraz u Cerni kojim je nastavljena serija bez pobjede koja se sada vuče već pet kola, zadnje slavlje datirano je na 7. listopad kada je u Kneževim Vinogradima pao Svačić. Činjenica je da je Borac imao iznimno mladu momčad u Cerni sa čak osam mladih igrača, među njima je bio i Vanja Grujić koji je tek prije mjesec dana napunio 16 godina, odlična je stvar da ti mladići skupljaju iskustvo, ali nije dobro da se uče na poraze i da su bez prave potpore iskusnijih suigrača. U Baranji su se očigledno zadovoljili ostvarenim ove jeseni, vjerojatno svjesni da ne mogu pratiti ritam borbe za naslov, a s druge strane da su se bodovno osigurali kada je riječ o bodovnoj zalihi u odnosu na one koji se bore za ostanak.
Još u rujnu je Slavonija doživjela posljednji poraz, nakon pada u Valpovu Poletijeva momčad niže dobre rezultate, jedino spoticanje nakon toga je domaći remi protiv Vuteksa, no ni to nije nekakav veliki propust jer je činjenica da su Vukovarci u dobroj formi. Malo pomalo Požežani su stigli na samo tri boda od trećeg mjesta, ako bi do kraja osvojili svih šest bodova sasvim sigurno bi se probili za još najmanje dvije pozicije prema naprijed, jamče to imena protivnika, oba su ispred Slavonije, Našk i Bedem. Jamče imena protivnika i to da će taj zadatak biti jako teško ostvariti. Protiv Slavije je pobjeda izborena u samoj završnici nakon poprilične revije promašaja Slavonije, na kraju se pamte samo bodovi. Za obranu naslova je bilo prekasno još nakon uvodnih pet kola kada je Požežane tresla kriza, ali je bitno da se bude barem blizu vrhu, tamo gdje ova ekipa sigurno pripada.
Nakon prošle pobjede Miroslav Stefanović je otišao s klupe Oriolika, a njegov nasljednik Zoran Galetić je startao porazom kod vodeće momčadi lige. Iako je Oriolik odigrao jednu jako dobru utakmicu, Đakovčani su došli do pobjede, sada Oriolik povratak pobjedama mora tražiti na svom terenu protiv zahuktalog Čepina, druge momčadi lige. Nimalo lak raspored za Galetića, ali ipak Oriolik ima individualnu kvalitetu da može parirati svima. Ima li mentalnu snagu doći do pobjede reći će teren, a ono što je potpuno jasno je da se momčad i svi u klubu mogu maksimalno opustiti, borba za titulu je prekrižena, i bodovno i igrački su predaleko od borbe za ostanak pa imaju savršenu priliku svi skupa uživati u nogometu.
I Sloga se stavila na spisak klubova koji su promijenili trenera, nakon domaćeg poraza od Sloge Miroslav Pavišić je nakon pet godina podnio ostavku na mjesto prvog trenera, vjerojatno ćemo kroz tjedan doznati ime nasljednika. Prekinut je tako niz domaćih pobjeda, Sloga ponovno nit smrdi nit miriši. Ekipa s takvim igračkim kadrom jednostavno bi morala puno bolje od trenutnih 17 bodova. Nećemo otkriti toplu vodu ako uzrok ipak nezadovoljavajućih rezultata vidimo u gostovanjima i – futsalu. Kao i kod Oriolika, tko god došao na klupu ima vrlo relaksiranu situaciju, momčad ne može nikud, niti gore niti dolje, još jedna maksimalno dosadna sezona za Ellera i društvo. Prava šteta što nemaju imalo ozbiljnije ambicije potući se za titulu jer imaju sve za to. Osim ambicije.
Nakon što smo uživo pogledali Valpovku možemo potvrditi sve ono što smo slušali o njima do sada. Iznimna ekipa za gledati! Zaista Valpovka igra atraktivan nogomet, kombinatoran, smislen. Puno ulazaka u međuprostore kojima se grade akcije po bokovima, brza lopta, tehnički sjajan nogomet, usudit ćemo se reći i za viši rang od ovoga. I takva Valpovka tavori na 11. mjestu. Dakle, nešto ne štima, a i to se vrlo lako moglo detektirati, fin nogomet koji igraju je zapravo prefin, nedostaje jedan terijer u srcu terena koji se neće libiti prekršaja i na sredini terena i na protivničkoj polovini. Zaigrani su Zeleni bila bi najkraća definicija, ne igraju nogomet nego ga se igraju. S obzirom na to da imaju dovoljno bodova možda je ovo i način na koji trebaju igrati, zašto ne pružiti ljudima užitak dok gledaju nogomet, ionako ne postoje ambicije borbe za titulu, a s ovakvim načinom igre i ovom razinom kvalitete lakoćom će se skupiti dovoljno bodova za potpuno miran ostanak u ligi.
Vuteks je poraženu Kutjevu, ali nikakvog razloga za paniku nema, dosta prošarana momčad je izgledala jako dobro u Zlatnoj dolini koju je prvi put napustila poražena nakon remija u Pleternici i Požegi. Bodovno nije bilo pomaka za Vuteks, no je u saznanju da Karakaš ipak ima kvalitete i van početnih 11, da se može osloniti na još nekolicinu igrača. U posljednjem kolu Vuteks gostuje u Županji, to mu je prilika da definira sudjelovanje u ovoj ligi i za onu sljedeću sezonu, prije toga ima odličnu pripremu na domaćem terenu, učinak u dva posljednja kola može jesen učiniti – sjajnom. Nakon onako katastrofalnog ulaska u sezonu…
Konačno su Kutjevčani našli mušteriju na domaćem terenu, nije to u srijedu bio Čepin koji je prošetao i odnio bodove, ali je Vuteks kojeg je Kutjevo bodovno sustiglo pa pogledi sve više lete prema sredini a sve manje prema začelju tablice. I dalje su Zeleni jedina momčad koja nije remizirala ove sezone, sigurni smo da bi potpisali da tako ostane i u naredna dva kola, pod uvjetom da učinak u rubrici “pobjede” podignu na barem šest. Nije to bila dojmljiva igra Čuljkove momčadi, još uvijek je tu dosta grča i nesigurnosti, na nekim pozicijama i nedostatak kvalitete, no pobjedi se ne gleda u zube, posebno s obzirom na brojne izostanke.
Počeli smo ih pomalo otpisivati, svrstavati na to pretposljednje mjesto ispred Graničara, no Ceranci su se izvadili na dojmljiv način. Odlična partija protiv Borca vratila ih je u život, a sada imaju priliku sve začiniti pozitivnim rezultatom u utakmici sezone u Pleternici. Kako ih je domaći poraz od Graničara “ukopao” sada bi ova pobjeda protiv Borca mogla biti okidač promjene na bolje. Kvalitete za to imaju, no problem je evidentno u glavama, sedam poraza i samo dvije pobjede sigurno ne donose samopouzdanje koje je često jako bitan čimbenik u ostvarenju rezultata koji se traži. Praktično čitava jesen stane u tih 90 minuta u Pleternici, eventualna pobjeda bi donijela lijepu bodovnu zalihu uoči odlaska na zimsku stanku, s druge strane poraz ih gura u ulogu prvog favorita da zajedno s Graničarom budu bivši trećeligaš iako imaju kao i svi drugi priliku da u zimskoj stanci osnaže momčad i izbore ostanak.
Poraz u Požegi nije preteško pao nikom u Pleternici, momčad je zapravo pružila i više nego se od nje očekivalo s obzirom na zaista brojne izostanke neizostavnih članova početne momčadi. Nekoliko minuta je Slaviju dijelilo od senzacionalnog gostujućeg boda, to je razlog za žal, kad si tako blizu da ostaneš praznih ruku razočaranje se podrazumijeva. Naravno, misli su odmah nakon posljednjeg sučevog zvižduka usmjerene ka Tomislavu, kako je to utakmica sezone za Cerance, tako je i za Pleterničane. Skroman je domaći učinak Slavije, ali skroman je on i općenito. Često je igra bolja od rezultata, gotovo da je to pravilo posljednjih nekoliko tjedana, za Parmakovića je prava šteta što se od dojma ne živi i on se ne bilježi nigdje na prvenstvenoj ljestvici. Dojam nikoga ne zanima sljedeće subote, jedino o čemu će u Pleternici misliti sljedećih sedam dana je – pobjeda. I bacit će se na glavu za nju, utakmica je to koja će kreirati raspoloženje oko čitave jeseni.
Koračić po koračić, malo po malo Cerna i Slavija uberu poneki bod, a sa svakim bodom pomalo odmiču od Graničara. Ona pobjeda u Cerni probudila je nadu, ali samo zakratko. Jednostavno je Graničar upao u živo blato, kako se koprca i pokušava izvući kao da sve dublje tone. Ponovit ćemo, razlog tomu ne leži u Draženu Iliću ili Hrvoju Bušiću, ne leži ni u igračima jer ma koliko im se imalo što prigovoriti kad su rezultati u pitanju, zalaganje im nitko ne može spočitnuti. Graničar mora na veliki reset tokom zime, uz 6-7 igrača u trenutnom kadru koji nisu ni najmanje sporni, u svlačionicu treba stići barem još toliko jednako kvalitetnih, onih koji su iste sekunde – pojačanja. Zaostatak je već sada ozbiljan, do kraja jeseni može biti i još veći, na proljeće neće biti prostora za nikakve kalkulacije, morat će se od početka krenuti puno ozbiljnije ako u Županji žele izbjeći selidbu u MŽNL.
Iako je strašno puno bodova u igri, podsjetimo se što se događa na kraju sezone. Prvak će u kvalifikacije za popunu jedinstvene 3. HNL zajedno s pet prvaka svih regija te jednom momčadi koja je trenutno u Drugoj NL. U 3. NL Istok ulaze dva prvaka MŽNL, samim tim dva se mjesta moraju otvoriti pa osim posljednjeg iz lige može ispasti i pretposljednji. U najgorem scenariju može u MŽNL ispasti i 14. momčad lige, za to je potrebno da prvak Istoka ne prođe kroz kvalifikacije, a da među onima koji ispadaju iz Druge NL bude klub iz ove regije, trenutno je jako blizu toga Belišće, odnosno Crveni drže 14. poziciju, onu koja vodi u kvalifikacije.
S obzirom da su najbrojniji sudionici, jasno da klubovi iz Osječko baranjske županije prednjače po broju osvojenih bodova, sad će od Župana imati zadatak pojačati obrambeni učinak pa ne bi čudilo da osvajaju još više bodova. Ukupno je pet klubova iz OBŽ osvojilo 116 bodova, u prosjeku su osvojili 23,2 boda do sada. Četvorka iz Brodsko posavske skupila je 81 bod, odnosno u prosjeku svaki klub po 20 bodova, isti broj klubova, četiri dakle, iz Vukovarsko srijemske skupili su skromna 52 boda odnosno okruglo 13 svaki. Požeško slavonski klubovi su i dalje najmalobrojniji, ali više nisu i najmanje učinkoviti. Dugo su kaskali za svima, pa krenuli polako sustizati četvorku s istoka, Slavonija, Kutjevo i Slavija zajednički su prikupili 44 boda, kad bi bili ravnomjerno raspoređeni bilo bi to 14,6 bodova.
Dva su Tomislava u ligi, onaj iz Donjih Andrijevaca nosi ime u spomen i čast Tomislava Buhača, bivšeg dugogodišnjeg klupskog prvotimca koji je tragično nastradao na jednoj utakmici. Tomislav iz Cerne nosi ime po kralju Tomislavu, početak igranja nogometa u Cerni vezan je za 1925. godinu i postavljanje spomenika Tomislavu, nekoliko godina kasnije na istom je mjestu osnovan klub kojem je dano to ime koje i danas ponosno nosi. A imamo još dva kralja Tomislava u 3. HNL, obojica nose dres Svačića. Jedan je Žuljević, kralj strijelaca koji je doduše već neko vrijeme utihnuo, a drugi je Sedlo, apsolutni kralj kartona do sad ih je skupio čak sedam, ako znamo da je dakle dva puta pauzirao, pa uz to nije nastupio ni u drugom kolu, zaista drži nevjerojatan ritam. Kao da su kartoni pokemoni, moraš skupit sve! Što se crvenih kartona tiče, najviše su ih zaradili igrači Tomislava iz Cerne, njih četiri, jedan manje imaju Pleterničani, podsjetimo, slijedi njihov međusobni obračun, ako se nađe negdje u kladioničarskoj ponudi dajemo dobru ideju.
S obzirom da se statistika vezana za prosječnu starost ekipa s većim brojem odigranih kola sve teže mijenja, i dalje je najmlađa svlačionica Slavije s 21,54 godina, iza njih su Vuteksovci sa 21,77, a vodeća momčad lige je treća najmlađa u ligi sa 21,85 godina. Najiskusnije ekipe su Oriolik (24,69) i Svačić (24,54,) a odmah iza njih je Slavonija (24,31). U prošlom kolu Vuteks je na teren poslao najmlađu momčad od svih do sada, a i svi ostali su bili u mladenačkom tonu pa je i kolo bilo najmlađe, kad se sve ekipe uzmu u obzir prosjek im je samo 22,5 godina. Jasno, kartoni i suspenzije rade svoje.
