Čohar još jednom “u ništa”

Mijo Jozić | 3. travnja 2025.
Čohar još jednom “u ništa”

Osijek je u polufinalu završio svoj put u Hrvatskom nogometnom kupu, trenutno je osma momčad u HNL-u, lošiji od njega su samo Gorica i Šibenik, klupski račun je u blokadi. Momčad ne liči na ništa, ponavljaju se već učinjene greške, a glavni i odgovorni, Vladimir Čohar se pravi nevidljiv. Ispadanje u polufinalu Kupa samo po sebi nije veliki neuspjeh, problem je što se otvorila šansa ispadanjem Dinama i Hajduka, a Čohar je maksimalno odugovlačio sa smjenom Coppitellija, doveo je Rožmana na gotov čin pa ne čudi da su Bijelo plavi u Koprivnici ostali bez udarca u okvir domaćeg gola, ovo ispadanje ide na dušu isključivo prvog klupskog operativca.

Vladimir Čohar se do sada dokazao kao teški promašaj mađarskih vlasnika Nogometnog kluba Osijek, trebao je biti čovjek koji će u Slavoniji ponoviti uspjehe s Kvarnera, no pokazuje se kako su Mađari teško promašili. Ili nasjeli na podvalu. Formalno je Čohar u Rijeci bio prvi operativac, no sve su poteze vukli Mišković i Srećko Juričić. Čohar je ranije vrlo uspješno radio u ženskoj odbojci, kao sportski direktor ŽOK Rijeka osvojio je četiri naslova prvaka Hrvatske. Očito je to sport koji mu puno bolje ide. Iz Rijeke se povukao 2018. kada je iz vlasničke strukture kluba izišao Volpi, a rezultati Rijeke nakon njegovog odlaska dosta govore koliko je njegov rad bio krucijalan za povijesnu titulu prvaka.

U Osijek  je Čohar došao 2020. godine nakon odlaska Meštrovića a dolaska Sakalja na mjesto predsjednika, ovaj dvojac veže ranija poslovna suradnja iz vremena kada Čohar nije bio u Rijeci. Došao je na Pampas kao prokurist, osoba ovlaštena sklapati ugovore, kao zakonski zastupnik te čovjek koji radi na strateškom planiranju klupskih ciljeva i nadzire poslovanje i zakonitost poslovanja.

Pa da u kratkim crtama prođemo ono što je odradio. Kada se Osijek borio za titulu prvaka i imao momčad spremnu potući se s Dinamom za naslov prvaka zaratio je s Bjelicom i potjerao ga iz kluba za što je nedavno Osijek dogovorio bogatu otpremninu za Bjelicu. Ostavio je na mjestu trenera Bjeličinog pomoćnika Rene Pomsa, pa je doveo Borimira Perkovića, a nakon samo mjesec i pol dana instalirao je Stjepana Tomasa. On je izdržao manje od šest mjeseci, pa je nakon kratke epizode VD-a Ive Smoje na klupu vraćen Zoran Zekić. Nedugo potom Čohar iz šešira izvlači Jose Bota, Portugalca koji ima zvučan CV, a koji se nešto kasnije pokazao promašajem u razini samog Čohara. Kada je Zekić posložio momčad, kada su mu obojica iskazivali podršku smijenili su ga i iz talijanske juniorske lige doveli Federica Coppitellija koji je sve samo ne trener za klub poput Osijeka. Barem ne onakvog kakav bi trebao biti i kakvog navijači žele gledati. Nakon što je došlo do trzavica na relaciji Čohar – Boto, Portugalac je jedva dočekao pobjeći s Pampasa. Coppitelli je zaredao s katastrofalnim partijama, a Čohar nastavio s promašajima. Nije ništa naučio iz lekcije Zekić – Boto pa je ponovno prvo doveo trenera Simona Rožmana, a sada traži sportskog direktora. Otprilike vam je to slično kao da na sredinu građevinskog zemljišta posložite crijep i kapelaje, a onda planirate kopati temelje ispod njih, zidati, ugrađivati stolariju, žbukati..

Ovaj posljednji dio s dovođenjem trenera i sportskog direktora savršeno govori o Čoharovom strateškom planiranju klupske budućnosti. Nagodba s Bjelicom, zabrana transfera u jednom prijelaznom roku, blokada računa od strane Darija Zahore govore o tome kako nadzire poslovanje i njegovu zakonitost.

Tko radi taj i griješi kaže stara mudrost, čini se da Vladimir Čohar zaista marljivo radi sve ove godine od kako je prvi čovjek Osijeka, jer on to je iako je na papiru samo jedan od članova uprave, Sakalj u njega ima maksimalno povjerenje. Ako ima predsjednik, tko smo svi mi da sumnjamo u Vladu, pa i u njegovu samouvjerenu najavu kako Osijek u sljedećoj sezoni juriša na naslov prvaka? Osijek je talac Vladimira Čohara, i površnim pratiteljima kluba je potpuno jasno da nikakvog napretka neće biti dok se on ne makne i dok klub ne dođe u ruke sposobnog operativca, sve drugo su zablude i dodatno trljanje soli u rane navijača Bijelo plavih.