/Bušić: “Volim utakmice poput ove sa Slogom u nedjelju” VRIJEME JE ZA POMAKE U SLAVONSKOM NOGOMETU
hrvoje bušić

Bušić: “Volim utakmice poput ove sa Slogom u nedjelju” VRIJEME JE ZA POMAKE U SLAVONSKOM NOGOMETU

Nogomet je moja strast. kao i svako dijete kada sam dobio loptu, zakotrljala se i moja priča. Moj otac kao sportski djelatnik imao je umiješane “dobre prste” u nekome mojem daljnjem opredeljenju. Ali ajmo reći da je najveći “krivac” za ulazak u trenerski posao, moj profesor i dr. nogometa Valentin Barišić. On mi je dao impuls, stavio me u prve situacije i ta priča traje 19 godina – rekao nam je Hrvoje Bušić u nastavku jučerašnjeg razgovora.

Trenerski je Hrvoje i dalje mlad, određeni uspjesi su iza njega, a kada pitamo koji je najveći govori upravo, kao mladi trener..

Kada govorimo o uspjesima, pa ja bih rekao da ih još čekam, naravno da je biti dva puta za redom i  uzeti medalju za osvojeno drugo mjesto u kupu mlađih dobnih kategorija na maksimirskom stadionu i u Vinkovcima, kao i osvajanje istog broja bodova s NK Graničarom u III. Hnl nešto što ostaje u sjećanju, ali biti drugi je van mojeg karaktera, ali ima i nekih stvari koji se ne vide “golim okom”. Naime ispuni čovjeka kada vidi da je igrač u životu kao osoba uspio ili kad je kao igrač uspio i svoju karijeru okrunio velikim klubom ili ugovorom. Jednom prilikom me kolega htio isprovocirati pitajući gdje su tvoji igrači? Nisam htio bit bezobrazan odgovarajući na način onih koji su uspjeli kao igrači i igraju 1.HNL ili igraju u inozemstvu za velike novce, nego sam rekao: Dvojica završila pravo, jedan režiju, jedan zapošljava 9 ljudi i uredno im daje plaće, sijaset njih se kulturno i pošteno ponaša u životu, 40 njih je osnovalo sretne obitelji..

Rad u Cibaliji?

Odlazak u HNK Cibaliju je sigurno bila nadogradnja u svakom smislu moje karijere. Svaka razina nosi svoje. Velika je dobit osim nadogradnje u stručnom smislu i ta što sam stekao veliki broj pravih športskih radnika iz različitih sredina za prijatelje, dotok informacija je brži, razine nose svoje. Rad tamo je bio, pa ja bih rekao za te uvjete odličan. Naime zbog niza nedostataka u organizaciji odlučio sam se da moram doći i početi raditi prije i ranije nego recimo kolega u Splitu, Rijeci, Zagrebu, Varaždinu ili Osijeku. Ako je on krenuo s radom u 8:30, ja bih do tada napravio veliki posao, ako je on ostao do 17, ja bih ostao do 18:30. Stvorili smo jedan krug ljudi, napravili baterije različitih testova (motoričke sposobnosti, TE-TA znanja, kvalitetu ličnosti), stvorili dobru skautsku službu, uveli kondicijskog trenera, itd; zasukali rukave i nemilosrdno radili..
Zanimljivo, ali u konačnici i logično razmišljanje je o emocijama u nogometu..
Gledajte uvijek kažem u poslu nema emocija. Ja ih u slučaju mog kluba pokušavam svesti na minimum, ali one stalno titraju tu negdje, što zna biti kočnica. Da se ne lažemo, mooožda jednog dana odem negdje u veliki klub, ali nezaboravljam da sam kao dijete sanjo da jednog dana budem šef NK Graničara, tako da sam ja svoj san dosanjao, po tome pitanju, ali ne treba stati, nego težiti boljem. Čovjek se u svakom detalju pronalazi tamo gdje mu je komotno, gdje ima mir. Smatram da sam po tom pitanju ili načinu gledanja nogometa u zadnjih 5 godina jako napredovao. Nogomet gledam bez dodatne količine nepotrebne emocije, naravno, osim kada igra Hrvatska. Gledam, analiziram, učim, snimam.. Tako treba razmišljati po meni o nogometu kao športskoj sceni. Stvaranje radnih navika i po tom pitanju mora biti vrh, jer vidite ono što niste o tome do tada ni razmišljali. Detalji. Po meni na jedan vrlo sličan način, naravno na najvišem nivou, je funkcionirao možda meni najbolji trener Alex Ferguson. Izgradio je doktrinu kluba. To je posebnost u svakome pogledu. Izgradio je da to da nitko, pa ni on sam nije veći od kluba. Recimo ja uvijek kažem zašto bih ja kao trenutni zaposlenik svog kluba volio više klub od bilo koga tko se daje ili se davao u nekome trenutku NK Graničaru!?. To je nešto što je donijelo takav MANU. Ferguson je izgradio to da niko nije nije nezamjenjiv. Institucija
kluba je svetinja, kada neko, bilo tko, počne biti iznad kluba, institucija kluba se urušava.
Puno je mladih trenera koje Hrvoje redovito prati i upija ono što oni rade..
Slaven Bilić je primjer čovjeka koji radi, inteligentan je, stručan, ima hrabrost, itd. Mislim iskreno vrlo mali broj trenera, pa čak i kod nas se može “provuć” u današnje vrijeme neznanjem. Nenad Bjelica i Matjaž Kek rade po meni ogroman posao, ali ima veliki broj, ajmo reć nepoznatijih trenera koji rade u manjim klubovima, ali rade izvanredan posao. Meni je recimo prof.dr. na kineziološkom fakultetu Valentin Barišić, vodilja po pitanju stručnost, kao i Joachim Low i Carlo Ancelotti ali sve je veći broj zanimljivih, radnih i prije svega stručnih trenera. Kakav odličan posao samo rade frajeri kao što su Tuchel, Simeone, Conte, Emeri, Sampaoli, Allegri, Bielsa, Zekić, Kopić, Jardim, Nagelsman.. Gledajte svi ti treneri su zasnovani na osnovu struke, rada i dsicipline. Disciplina stvara kriterije kao temelj rada. Čovjek sebe treba širit, ali i izgrađivat u svojem filmu, sa svojim idejama i vizijama, samo tako može bi napretka uz pravu strukturalnu i funkcionalnu analizu svojeg rada. Tako se treba odnosit prema poslu i izgrađivat sebe. Ono što smo mi (napravili ove sezone 2016./2017., pogotovo u prvome dijelu sezone, teško će se ikada ponoviti, takav entuzijazam.. Moju metodu su igrači počeli od prvog dana provoditi i da nije njih naravno da nema ni trenera, uprava je ta koja je uvidjela da su te metode dobre i bez tog dijela nema uspjeha. Dio mojeg plana je bio da klub ponovno na svakome nivou vratimo tamo gdje mu je i mjesto. Stvari u životu treba pojednostaviti!
O svojim privatnim sitnim, ali bitnim željama…
Ja s ovakvom vrstom glazbe, ako govorimo o njoj pronalazim svoj mir. Međutim ono što me čini spokojnim do kraja je knjiga (za koju na žalost imam sve manje vremena, što nije dobro) i gledanje i analiziranje utakmica. Gledajte, sanjam svoj “mali kutak” gdje ću imati ono najbitnije kada govorimo o bijeloj tehnici (TV, računalo, laptop, slušalice, snimače, itd.) da mogu to sve zadovoljiti, a da ne moram remetiti svojoj obitelji komfornu situaciju. Ono, mala biblioteka u kojoj su suvremeni elementi bijele tehnike kao dopuna uz. Još ako je malčice veći prostor s rekvizitima, pomagalima za tjelovježbu bilo bi savršeno.
Nezaobilazna tema je i rad s mladima, došli smo do primjera Francuske u kojoj doslovno svako iole veće selo ima prekrasan sportski kompleks s umjetnom travom i reflektorima..
hrvoje bušić

Poboljšanje škole nogometa je temelj svakog kluba. Za to treba vrijeme i jako puno entuzijazma, pa ako hoćete to je nacionalno pitanje jer je sve manje djece, sve je manje igrača, a sve je više obitelji koji se iseljavaju. Treneri se moraju educirati, stvarati radne navike na višim nivoima. Trenerski posao je zaista stresan, naravno što je viši nivo, veća je razina stresa. Niti vi, a niti ja ne znamo točne detalje recimo oko zadnjeg slučaja Maria Cvitanovića, bilo je toga i oko mojeg okruženja, ali ono što znam je da je čovjek obiteljski nastrojen, posjeduje znanje i želi radit. To su temelji suvremenog načina rada, pa ako hoćete i temelj za napredovanje. I onda se dogodi to što se dogodi. Par dana se zavrti priča i ajmo opet dalje. Mi treneri smo bez ikakve zaštite, bez sindikata. Ispred nas u ovom poslu je po mojoj procjeni jedno 10 faktora, a na kraju ogroman teret padne na naša leđa. Moja je sreća što unutar tih 10 elemenata je naš predsjednik gospodin Davor Miličević koji razumije priču i nije jedan od onih koji donose odluke ne brzinu, vrši pritisak, itd.. Ja bih to na svoj način rekao ne moramo se stalno vraćati u 1 razred osnovne škole po nekim pitanjima. Mišljenja sam i dajem punu podršku da se na nivou središta, županija, regija napravi okrugli stol, pa ako hoćete da se negdje zatvori tri dana struka i krene u ozdravljenje slavonskog nogometa. On je u ogromnim problemima. NK Osijek se sa ulagačem i vraćanjem struke struci vraća. To treba i Cibaliji. Inače nisam pobornik umjetne trave, naravno da nove generacije trave su sve bolje i ona je dobra za neke stvari i za neki dio razvojnih programa, ali nije normalno da mi na čitavoj regiji imamo jedan teren normalnih dimenzija i jedan malo manji (Hypo-limač) umjetne trave. Ja bih rekao nema dalje. O čemu dalje pričat. Infrastruktura u Slavoniji je loša. Mi u Županji imamo solidnu, ali moramo ići dalje.Znam da nije lako, sve padne po pitanju financija na jednog, dva čovjeka, ali mora se dalje. Recimo pitanje je da li uopće u našem gradu trenutno, pa i dok se demografska slika ne poboljša, ili će tako bit vječito, trebaju dvije škole nogometa ili bi bilo pametnije da je jedna s nama kao temeljem središta i pravim razvojnim programima i jakim i educiranim trenerskim kadrom. Mi se moramo zatvorit, napravit okrugli stol i raspravljat, razmjenjivat mišljenja, ali moramo pronaći neka rješenje. Ovako je sve od-do. Recimo kada govorimo o razvojnim programima, nema preskakanje razreda, moraju se poštivati zakonitosti senzibilnih faza, inače mi igrače sakatimo i postaju limitirani.

U nedjelju je derbi sa Slogom!?
Što reći u najavi? To da obožavam takve utakmice, volim naboj, volim dinamiku, volim svoju publiku. Sloga je odlična, upravo takva, dinamična i puna naboja. Moji igrači i ja jedva čekamo tu utakmicu, sigurno i kolega Babić kojeg silno respektiram. Neka bude dobrog nogometa i neka bolji pobjedi!
Za kraj?
Šta još reći imam sreću da imam jedan široki asortiman nogometnih, a sada i kućnih prijatelja s kojima sam od malena ( Dražen Zovak, Hrvoje Bogutovac, Tomislav Kobaš, Zlatko Janjić, braća Ozren i Hrvoje Galović, Tomislav Pavičić, Mario Vukorep, Damir Juzbašić, Belić, Momir Sušac, Ivo Prnjak, Slađan Selimanović, Marko Mlinarić), moj brat, moja i supruzina obitelj, njezin brat, velika lepeza pravih športskih radnika koji su mi uvijek tu negdje kad treba. Pri ruci. To te ispuni. Moj kolega Babić, kao i dosta njih (Rupnik, Đurković, Mađarić, Skender, Buhač, Horvat, Crnković, Brica, Tot, Štaubrickner, Vranješ, Lušić, Pavić, Matijević, Ilić, Lelas, Bognar, Karaula, Radoš, Baketa, Obrovac, Bešlić, Čuljak, Juzbašić, Mitrović, Renić, Mišo Radić, Slaven Šimić, Mile Petković, Marinić, Krlšak, Tepšić, Jovanovac, Bojko, Baotić, Neretljak itd.), gdje god da rade, rade i radit će dobar posao, kao i velika grupacija odličnih trenera koji rade u školi nogometa. Oni su ti koji su nositelji i temelj, ali moraju bit vrlo oprezni, jer je velika odgovornost u njihovim rukama.
Hrvoje Bušić je zaista zahvalan sugovornik kada je riječ o nogometu, ali i o mnogim životnim stvarima, nema sumnje da su svi oni koji imaju sreću biti u njegovoj svlačionici i te kako svjesni što imaju, posebno oni mladi pred kojima su nogometne karijere, ali i svakakve životne zamke iz kojih se uz pomoć onoga što su naučili kroz nogomet mogu izvući još jači i čvršći..
Podijeli
  •  
  •  
  •