Boksački klub Osijek piše povijest: Pratljačić pred profi debijem, Matković gradi novu generaciju prvaka

U Boksačkom klubu Osijek vlada rijedak spoj – mirna, metodična radna atmosfera s jedne strane i niz rezultata koji bi u većim sredinama odavno izazvali gromoglasan aplauz s druge. BK Osijek je u Aljmašu u prekrasnoj atmosferi okupio klupske sponzore, ali klupske prijatelje, pa su na ovom okupljanju bili i Gabrijel Veočić, jedan od najboljih hrvatskih boksača, te Pero Veočić, izbornik naše reprezentacije. Tehnički direktor BK Osijek Ante Polić je pozdravio sve okupljene, zahvalio na pomoći i poželio puno sreće svim članovima u borbama koje su pred njima. Nakon toga, trener Matej Matković je iznio sve planove, ali i predstavio sponzorima na što konkretno odlazi ono čime pomognu radu kluba. Na klupskom okupljanju iskoristili smo priliku i porazgovarali s trenerom i apsolutnom zvijezdom kluba, Lukom Pratljačićem, čiji je prelazak u profesionalce sve bliži.

S obzirom da je ovo klupsko okupljanje, hajde da krenemo od onoga što si rekao – za mlađe kategorije, za Luku i za sve dečke. Vjerujem da si jako zadovoljan i ponosan na ono što radite i ostvarujete.

Matković: Da, jesam, odnosno jesmo. Nekako smo se s godinama prebacili s tog frontalnog načina rada gdje smo imali 15-20 natjecatelja i dobru ekipu, ali nijednog individualnog prvaka. Prebacili smo se na individualni način treniranja, razdvojili smo skupine po uzrastima i radimo kvalitetnije s manjim brojem ljudi. To je urodilo plodom – sad imamo četiri-pet kategoriziranih sportaša od Hrvatskog olimpijskog odbora, imamo prvake u svim uzrasnim skupinama. Na netom završenom kadetskom prvenstvu išli smo s dva kadeta i oba su bili prvaci države, s tim da je mali Jerko Bogeljić osvojio i pehar za najboljeg kadeta u Hrvatskoj. Gabriel Pardon je bio prvak u super teškoj kategoriji, plus 90 kg, dok je Jerko do 46 kg. Prošle godine smo na seniorsko prvenstvo išli sa Zvonimirom Reboljem i Lukom Pratljačićem – oba su bila prvaci države. Išli smo i s Matejom Jukićem kao mlađim seniorom – bio je mlađeseniorski prvak Hrvatske i proglašen za najboljeg mlađeseniorskog boksača u Hrvatskoj. Ponosni smo, uvijek smo u konkurenciji za najboljeg trenera, najboljeg sportaša, za trofej Kuna. I ponavljam – nismo uzeli ono široko obrazovanje za širok broj ljudi kao što smo radili prije, nego se svake godine usmjeravamo na školu boksa koju pohodi desetak mladića i uvijek zadržimo jednog ili dvojicu. Boks nije za svakoga, nego za malo koga – od deset odabranih kandidata koji misle da bi mogli biti dobri boksači, samo jedan prijeđe taj prag.

Što se tiče uvjeta za rad u klubu, jeste li zadovoljni?

Matković: Mi smo zadovoljni čim nam je dvorana puna. Ono što trebamo u dvorani imamo, imamo i podršku grada i županije i ovom prilikom se svima zahvaljujem. Ja bih mogao napraviti pravi trening na livadi s rukavicama – trener može trenirati u bilo kojim uvjetima i ja smatram da sam jedan od takvih. Normalno da sve dodatne logističke stvari dobro dođu, ali znanje, kompetentnost i bavljenje detaljima čine tu razliku – to je moja specijalnost. Ne mislimo se širiti jer prvaka može biti samo malo – prvaci su rijetki, pogotovo u boksu, i tako ćemo nastaviti.

Pratljačić, Hrgović i Veočić dižu zainteresiranost djece za boks?

Matkoivić: Da, postoji puno veći interes – puno više upita, više zainteresiranih. Ljudi znaju Luku, znaju Gabriela, znaju Mateja Jukića, znaju Zvonimira Rebolja i zovu nas. Međutim, na nama je da odredimo s kime ćemo raditi i kako ćemo im se posvetiti, a posvećujemo se maksimalno zato što radimo s manjim brojem ljudi.

Što se tiče Lukina nastupa na Svjetskom kupu u Brazilu i potom u Kini – kakve su ambicije?

Matković: Svjetski kupovi su pozivni turnir – dolaze samo boksači koji su pozvani, a pozvani su oni koji imaju svjetske, europske ili olimpijske medalje. To je elita boksa i ne očekujem ništa drugo nego visoki plasman i prvo mjesto, jer znam da Luka to može.

I prelazak u profesionalce – što očekivati?

Matković: Profesionalni boks nije ništa naporniji od amaterskog. Dapače, amaterski može imati do 20 mečeva godišnje, dok u profesionalnom ima tri ili četiri. Očekujem da ima mečeve, da se pokaže i dokaže. Luka ima pluton – on udara, bit će atraktivan na više rundi. Moguće da će protivnik preživjeti taj amaterski boks od tri runde po tri minute, ali od pet, šest, sedam, osam do deset rundi – slabo tko neće naletjeti na Lukinu jaku ljevicu i to neće preživjeti. Očekujem još bolji boks u profesionalnom.

Luka Pratljačić uživa maksimalno povjerenje ne samo svog trenera nego i izbornika, svih članova kluba, nimalo slučajno riječ je o udaraču koji lakoćom ruši protivnike, prije prelaska među profesionalce ima još posla u amaterskom boksu, vrlo blizu je prvo veliko natjecanje na kojem kako je i sam Matković rekao očekujemo – prvo mjesto. Evo što nam je u ugodnom razgovoru rekao i sam osječki bombarder.

Luka, što se sprema, što je pred tobom u dogledno vrijeme?

Luka: Brazil, najvažnije trenutno. Sad su pripreme za Svjetski kup u Brazilu. Bio sam prije mjesec dana u Loznici na sparinzima, desetak dana. Nakon toga bili smo u Mađarskoj, u Tateu, blizu Budimpešte – nacionalni kamp za turnir u Debrecenu. Sad smo se vratili u Osijek, za tri dana idemo u Zagreb gdje mi dolazi olimpijac u mojoj kategoriji na jedan dan spariranja. Nakon toga par dana odmora i idemo u Dubovsku na daljnje pripreme pred Svjetski kup u Brazilu, negdje početkom travnja. To je prvo veliko natjecanje.

Ima i drugi Svjetski kup?

Luka: Da, bit će državno prvenstvo i drugi Svjetski kup u Kini. Sadržajna godina. Krajem ili sredinom devetog mjeseca je i Europsko prvenstvo. I sigurno ove godine nešto ozbiljnija priča oko prelaska u profi – sad smo u nekim završnim pregovorima.

Treba naći agenciju, menadžere?

Luka: Da, pregovara se s menadžerima i promotorskom kućom – dosta je komplicirano i za mene nešto novo. Prvi put se susrećem s tom drugom stranom sporta – nije samo sport, to je biznis.

Osjećaš li se spremnim za profi?

Luka: Ja sam super spreman. Mislim da će mi profi boks i bolje pasati nego amaterski. Manji broj rundi, manje rukavice – a ja dosta često završavam mečeve nokautima. Kad dođe profi bandaža i manje rukavice, više rundi, više vremena da pogodim protivnika – mislim da će mi to bolje odgovarati. Mislim da sam više nego spreman, i da sam i prije bio spreman, ali neke su se stvari iskomplicirale.

Koju riječ o klubu?

Luka: U klubu imamo stvarno dobru atmosferu, okruženi smo dobrim ljudima. Pišemo povijest osječkog i hrvatskog sporta. Uživamo u jednom lijepom periodu koji je normalno popraćen radom, trudom, znojem i ozljedama koje su nas pratile, ali hvala Bogu to je iza nas. Boks je kontaktni sport koji iziskuje prekomjerne napore i dolazi do ozljeda, ali uspijemo to sanirati. Imamo dobre klince i dobre seniore, sve ide nekim svojim tokom i vjerujem da će biti još dosta dobrih rezultata.

Prošle godine si dobio nagradu za najboljeg sportaša Osijeka?

Luka: Prošle godine je Aurel Benovič bio peti na Olimpijskim igrama i bio sporta š – ja sam dobio neki trofej, ne znam točno koji. Ove godine sam bio u konkurenciji s petim mjestom na Svjetskom prvenstvu. Lijepo je to priznanje rada i truda, i imam stvarno jaku konkurenciju u gradu Osijeku – biti prvak u Osijeku po sportašima, to govori o visokoj razini. Ako ove godine to bude drugi put, to potvrđuje taj rad i trud.