Bedem preuzeo vrh, težak vikend za klubove iz Zlatne doline

Peto kolo Treće NL Istok donijelo je promjenu na vrhu, uz pomoć Naška novi lider postao je Bedem kojem za vrat pušu Tomislav i dosadašnji lider Borac. Na začelju “vladaju” klubovi iz Vukovarsko srijemske županije…

Bedem je nakon uvodnog remija protiv susjeda iz Cerne zaredao s pobjedama i odličnim igrama te je potpuno zasluženo došao do čelne pozicije. Proteklog vikenda su pokazali ono što krasi ozbiljne i iskusne ekipe, mirno su odradili posao protiv Vuteksa, ne muči ih ono što često muči dobre ekipe, da teško osvajaju “unaprijed upisane” bodove. Raić Sudar očito ima maksimalnu ozbiljnost u svlačionici, sve je spremno za veliki derbi, ovaj put u gostima!

Andrijevčani su na vrućem terenu u Slatiniku došli do pobjede, osim kvalitete tamo su pokazali i karakter, imali su vodstvo pa bez njega  ostali u samo nekoliko minuta, ali nije ih to pokolebalo, vratili su se i došli do nove gostujuće pobjede. Napadački su zaista dobri, ima Brnjić dosta rješenja, i igrači s klupe donose impuls pa Tomislava sad već nitko ne smije shvatiti olako. I njih u sljedećem kolu čeka derbi, u goste dolazi dobro poznat protivnik, Đakovo, s kojim dijele vrh kada je riječ o efikasnosti.

Borac je najduže bio bez poraza, na kraju su minimalno pali u Našicama, ali sama činjenica da je sjajni vratar Naška igrač utakmice govori da su Baranjci i u toj utakmici bili jako dobri, da taj poraz nije ništa tragično. Dapače, imaju savršenu priliku da padne u potpuni zaborav samo tjedan dana kasnije, ako sruše Bedem na svom terenu eto ih ponovno na vrhu i u sjajnoj atmosferi. Inače, Borac kao klub zaista konstantno raste, jako dobro rade s mlađim kategorijama, imaju prekrasnu infrastrukturu u koju konstantno ulažu i iako su još uvijek “friški” u ovom rangu definitivno je ovo okružje kojem po svemu pripadaju.

Oriolik je uspješno odradio posao protiv Graničara, ne baš lako kako rezultat 4:0 sugerira, ali sigurno i bez primljenog gola što je za Stefanovićevu momčad jako bitno, sada su u skupini ekipa koje i službeno imaju najmanje primljenih golova. Tim slavljem otvorio si je Oriolik vrlo lijepu priliku da se potpuno priključi vrhu, sada mu je blizu, slijedi mu gostovanje u Vukovaru pa domaći dvoboj protiv Borca, s eventualnih šest bodova kandidatura za titulu bi definitivno dobila pravu potvrdu.

Đakovo je svoju izvrsnu formu potvrdilo iznimno uvjerljivom pobjedom nad Kutjevom. Zeleni su van forme, to je jasno, ali treba i na treningu zabiti sedam komada, kamo li u službenoj utakmici. Sedmica je Đakovo po napadačkom učinku izjednačila sa Andrijevčanima, svojim sljedećim protivnicima. Sada i službeno moramo gurnuti onu prošlu sezonu u zaborav, ovo Đakovo i ono Đakovo samo dijele Pazarište, nikakve druge veze nemaju.

Možda u Valpovu nisu svjesni do kraja, ali u Pleternici su napravili ogroman posao. Vjerojatno se s obzirom na brojne izostanke kod domaćina ta pobjeda negdje i očekivala, ali nije to tako lak posao. Druga je to pobjeda Valpovke u gostima, tih šest bodova su dragocjeni za Pavličićevu momčad i nude im sjajnu mogućnost da sada igraju potpuno opušteno. A kad su opušteni redom protivnici govore kako je riječ o momčadi koja igra jako dobar, lijep nogomet, koji sada donosi i rezultat pa u Valpovu doista imaju pravo uživati u svom radu i dosadašnjim rezultatima.

Pao je bedem u Slatiniku, i to do temelja, tri prekida i tri pogotka u Memovićevoj mreži, a što je još gore po Tadića pao je i prvi poraz sezone! Svime osim rezultatom mogu biti zadovoljni u Slatiniku, odigrali su dobru, borbenu utakmicu, imali svoje prilike koje nisu iskoristili, kako je i sam trener Svačića rekao, nije to nikakva tragedija, nisu izgubili od bilo koga nego od odličnog protivnika. Dodatno dobra stvar za Svačić je da ima dovoljno bodova da i nakon domaćeg poraza nema mjesta za nervozu, i u Županju mogu ići igrati i nadigravati se, uostalom, do sada su daleko uspješniji kao gost, doduše još nisu izašli iz Zlatne doline kad je o gostovanjima riječ, vidjet ćemo kako se nalaze na drugim meridijanima.

Marko Žigić se vjerojatno noću budi u znoju i sanja Kutjevo u kojem je proveo neke lijepe mjesece, a onda i vukovarsku Rupu, bodovi su to koji nedostaju. Na prvu, poraz od Kutjeva nije tako strašan, ali kada sada pogledamo učinak Zelenih sigurno se pojačava žal za izgubljenim bodovima, a u Vukovaru su bez dva boda ostali u završnici… Upravo to dijeli Našk od ocijene odličan. Pobjedom nad Borcem pokazali su klasu, ponovno je ključni čovjek bio Marin Kuzminski, svi protivnici znaju od kud dolazi opasnost, ali lijek ne pronalaze. Slijedi put u Pleternicu gdje je odrađena šok terapija, samim tim sigurno će biti dodatno teško spremiti taktiku, no Našk tamo ima veliku priliku primaknuti se vrhu, možda je to i utakmica koja će sezonu prelomiti, a i čitavu ligu, lako bi se moglo dogoditi da se već sada “prepolovi” na one koji će se boriti za vrh i one koji će strepiti oko ostanka.

Sloga je popunila rubriku “pobjede” nakon dvoboja protiv aktualnog prvaka, čak ostaje dojam da su to odradili – rutinski. Igračka kvaliteta nije sporna, osim toga sigurno je i to da se od Sloge zaista sve može očekivati. I da zaredaju s nekoliko pobjeda i priključe se vrhu, ali i da u Cerni zapnu pa ostanu dolje i “životare”. A to bi s obzirom na igrački potencijal bio ozbiljan grijeh čitave momčadi.

Za Čepin moramo reći da nam je do sada neugodno iznenađenje, to bi trebao biti kompliment za sve u tamošnjoj svlačionici, od njih smo očekivali da će u Milardovićevom stilu teško, ali redovito pobjeđivati. A nakon pet kola Čepin na računu ima samo jedno slavlje, i to jedno u prvom kolu! Domaći remi s Cernom nije ono što se očekivalo, da nije Bilobrka tko zna kakvim bi tek crnim tonovima opisivali učinak Zelenih. Nimalo ugodan nastavak, slijedi gostovanje kod momčadi koja je u još goroj situaciji.

Ista utakmica, isti rezultat a donio je potpuno drugačije raspoloženje. Iako zapravo s obzirom na to da je imao prednost Tomislav može tugovati što nije odnio sva tri boda u Cernu, naravno da je Bartulović kući otišao pjevajući. Bod iz Čepina je uvijek odličan rezultat, složit će se s tim i klubovi iz Prve i Druge NL. Oni su doduše gostovali kod Zrinskog, ali zaključak je isti. Desetkovani Tomislav vratio se s bodom, i dalje je bez pobjede, probat će to ispraviti protiv Sloge pred svojim gledateljima. S obzirom na gužvu pri dnu, jedna pobjeda bi za Cerance bila zlata vrijedna da se napravi konkretan iskorak, ovako bod po bod teško će odmaknuti daleko, iako se ovo društvo iza svojski trudi da i to bude dovoljno.

Najradije bi preskočili komentirati Slavoniju i Graničar, zapravo nekakvo suvislo objašnjenje onoga što oni rade i nemamo. Identična momčad koja je prošle sezone osvojila titulu i igrala vrlo efikasan nogomet sada ima jednu, na silu ostvarenu pobjedu. U odnosu na prošlu sezonu trebaju samo biti bolji, klinci imaju sve više iskustva, senatori su u najboljim godinama, nitko nije ni blizu mirovine, a rezultati su očajni. Naravno da se povlači pitanje trenera, situacija za Poletija nije dobra, ali s druge strane teško da mu se može pronaći nekakav nelogičan potez na klupi, na igračima je ipak da zabijaju. Ako je ikako moguće u protivničku mrežu. Ako ne nakon ovog poraza u Gradišci, onda svakako nakon gostovanja u Valpovu ako se s njega ne donesu sva tri boda treba se napraviti nešto, jer, ma koliko suludo i nevjerojatno zvučalo, ako se uskoro ne pokrenu Požežani će se nakon borbe za naslov brzo okrenuti borbi za ostanak. Ako je nekakva utjeha, Slavonija i dalje drži primat u županiji!

A nije, jer su Kutjevo i Slavija samo još lošiji, nije Slavonija bolja. Kutjevo na papiru ima i dobar i širok kadar, no ima sada već i široku lepezu teških poraza koja je podebljana pravim debaklom u Đakovu. Debaklu u režiji Luke Međugorca, pitanje je za struku zašto je otišao, da je u viši rang bilo bi jasno, ovako je to popriličan upitnik jer dečko je igrao odlično u prošloj sezoni. U odnosu na Slavoniju dojam svakako popravlja Kup u kojem je upisana druga pobjeda pa se sve ipak nekako može prihvatiti, kad se tu doda da su prošle sezone imali i lošiji start pa su se digli i sezonu završili ocjenom odličan, valja imati još strpljenja, a tu je naravno i taj ogled protiv Osijeka. Koliko god bio važan i koliko god će biti upisan u klupsku povijest, ono što je daleko važnije je – Čepin.

Slavija je čak nadmašila ovaj dvojac, Pleterničani ni uz tri domaće utakmice nisu pronašli put do pobjede, na računu su dva mršava boda, trener Ivan Pavković je podnio ostavku, legendarni Ninoslav Parmaković je novo trenersko rješenje na stadionu Stjepana Zdenka Šive. Naravno da je trener prvi na tapeti, kako u Pleternici tako i na svim drugim adresama gdje nema rezultata, teško je promijeniti 10 igrača pa se “kemija” s trenerima. Nino je sigurno veliko igračko ime, čovjek koji zna trenerski posao, koji će ekipi donesti potpuno novu, drugačiju energiju od mirnog Pavkovića, no opet na kraju najveću ulogu igra kvaliteta na terenu. Dio kvalitete je i iskustvo, a taj dio je vrlo deficitaran u Slaviji. Slavija je najmlađa momčad lige prema comet sustavu, no druga najmlađa je ekipa – Đakova.  Pozitivna stvar je što će Parmaković debitirati na domaćem terenu, u goste dolazi Našk, nimalo ugodan protivnik, ali se pokazalo da ugodan nije niti Vuteks, kako će onda netko ipak osjetno jači.

Vuteks u dosadašnjem dijelu sezone pomalo koristimo kao mjernu jedinicu za loše, ali ako je utjeha postignut počasni pogodak u uvjerljivom porazu jednostavno ne možemo drugačije. Samo dva pogotka u pet utakmica, a u ekipi imaš Mihajla Marića, dokazanog strijelca, puno govori o stanju u kojem se Vuteks nalazi. Uostalom, već su tjednima bez pravog trenerskog rješenja, kao da se još uvijek slavi pobjeda nad Vukovarom, čini se da je to opasno prevarilo sve u klubu o snazi momčadi. Valpovka i Borac su odnijeli sva tri boda iz Vukovara, Našku su otkinuli bod, a sada dolazi možda i najteži protivnik, novi domaći posrtaj bi definirao ulogu Vuteksa kao jednog od glavnih kandidata za ispadanje.

Graničar je u dubokoj rupi, uspjeli su nadmašiti čak i Vuteks i to u svim bitnim kategorijama. Samo jedan postignut gol, samo jedan osvojen bod i čak 11 primljenih komada, od njih je po tom pitanju “uspješnije” samo Kutjevo. Dosta je objektivnih problema, no ipak najveći problem je u selekciji, baš tamo gdje je Graničar proteklih sezona bio najjači. U sve ranije sezone su ušli spremni, s nekoliko već afirmiranih mladih igrača koji se lako uklope u sustav, pa to nadograde nekakvim “Lazarom” koji donese novu energiju. Ovoga puta ništa od toga, dojam je da se očekuje od Lotara i Lešića da sami sve obave, pa se to dogodi ozljeda, pa se dogodi i da ne ide ni njih dvojicu i eto Graničara sa fenjerom na kraju kolone. Vrijedi kao i za Slavoniju, nestvarno je ovu momčad gledati tu gdje je, a ako se ne trgnu i već protiv Svačića ne upišu prvu pobjedu mogli bi ponovno s Plavima s Orljave voditi veliku bitku, samo na ovom, drugom kraju ljestvice.

Peto kolo bilo je vrlo efikasno, najvećim dijelom zahvaljujući Đakovu i Kutjevu koji su sami nakupili deset golova, ukupno su se mreže tresle 35 puta odnosno 4,3 puta po utakmici. Pet utakmica otišlo je na stranu domaćina, onda u Čepinu je završena bez pobjednika, a Valpovka i Andrijevci su slavili kao gosti. U tom dvoboju u Slatiniku na terenu su bila tri najbolja strijelca uoči kola, Kokanović i Tunuković su osvojili bodove, Žuljević je novim golom ostao sam kao predvodnik strijelaca. U skupinu sa po četiri gola uskočili su Valpovkin Ivan Mandić i đakovački golgeter Filip Milić. Red iza, sa po tri gola drže Salvatore Bilobrk, Marin Kuzminski, Marko Smolčić te Luka Međugorac koji je sve odradio protiv Kutjeva, još jedna takva i eto ga na vrhu. Zanimljivo je spomenuti i Ivana Antunovića, on je mister 100%, zabio je baš sve golove Slavonije u ovoj sezoni. Njih dva. U društvo Alena Božića i Mateja Jovića autogolovima su se ubacili Bruno Damjanović i Hrvoje Galović.

Što se tiče nediscipline po dva crvena kartona zaradili su Čepin, Slavija, Cerna i Vuteks, ukupnoj je pokazano 13 crvenih kartona, a bez isključenja su još uvijek Graničar, Našk, Oriolik, Slavonija, Sloga, Andrijevci i Valpovka. Što se žutih kartona tiče tu imamo pravu poplavu, najviše su ih dobili igrači Andrijevaca, čak 19, odnosno gotovo četiri po utakmici. Tek nešto nježniji su igrači Svačića i Cerne koji imaju po 17 zapisivanja u sudačku “teku”. Najmanje kartona, po osam dobili su igrači Đakova i Kutjeva, a tu pohvale idu i za Slaviju i Bedem koji su dobili po devet javnih opomena. Ukupno je do sada postignuto 119 golova, kada se to podjeli na 40 odigranih utakmica dođemo do vrlo lijepog prosjeka od 2,98 po utakmici. Prosjek popravljaju Đakovo i Andrijevci sa po 14 zgoditaka, a debelo ruše Graničara s jednim te Slavonija i Vuteks sa po dva.

I za kraj “liga županija”, za sada smijemo objavljivati, vidjet ćemo hoće li netko iz Požeške poželjeti da prestanemo s ovim zbrajanjem jer su im rezultati blago rečeno – očajni. Osječko baranjski klubovi osvojili su 45 bodova, ukupno točno devet po odigranom kolu. Četiri predstavnika Brodsko posavske županije zajedničkim su snagama došli do 38 bodova, oni su i najuspješniji, njihov prosjek osvojenih bodova je 9,5. Vukovarsko srijemske klubove na životu drži Bedem, on je osvojio 14 od ukupno 20, ali kada ih sve stavimo u isti koš dolazimo do 5, a to je sjajno u odnosu na predstavnike Požeštine koji osvajaju 1,6 bodova po kolu.