3. NL Istok — 6. kolo (26.09.2026.)

U sklopu 6. kola 3. NL Istok u subotu odigrano je pet susreta, a posebno se isticao susret Vardarca i Đakova koji je zaista ponudio sve što jedan derbi treba ponuditi. Prvi dan ovog kola protekao je u dominaciji gostiju, samo je Marsonia osvojila sva tri boda kao domaćin, a bod je ostao i na V-areni. U preostale tri utakmice gosti su kući išli pjevajući.

Borac – BSK SB 1:2

Nešto niže ćete pročitati kako bodove donose golmani. Istina, ali donose ih i napadači. Vječna dilema. BSK se mučio u uvodu sezone, ovisio je o dalekometnim egzibicijama Zinedina Mustedanagića, nakon promjene imena proradio je Antonio Kuš, a kad on radi, radi kao švicarska ura. Precizno, točno i uporno. Jedan Radničkom, dva Belišću, dva Borcu. Ono što se događa iza njega nije ni bilo sporno, samo je Brnjiću nedostajao netko da to posprema u mrežu, Antonio je čovjek za taj zadatak. I Antonijo isto. Ivandić je zabio jedan Radničkom, jedan danas u Kneževim Vinogradima. Ima ih još, Antonio Svrzlić i Antonio Lačen za sada miruju što se golova tiče

Kuš je načeo domaćina u 33. minuti, gosti su na odmor otišli s tih minimalnih 0:1, a dogovor iz svlačionice da se ne primi gol uvodnih 15ak minuta pao je na prvom testu, Igor Antunić već u 47. poravnava na 1:1. Trenutak odluke dogodio se u 64. kada je Antonijo Ivandić drugi put matirao domaćeg kapetana i postavio konačnih 1:2. Tri vrijedna boda za BSK koji se na trećem mjestu izjednačio s Đakovom, samo su Andrijevci i Vardarac ispred Brnjićevih trupa. Ispred Balatinčevih su – svi. Borac je posljednji, ako se tu može tražiti nešto pozitivno to je činjenica da susjedski tandem iz Belišća i Valpova ne odustaje od toga da igra derbije, kad već ne ide gore, nije loš ni derbi začelja. Borac mora krenuti s osvajanjem bodova, slijedi i njemu derbi začelja, gostovanje u Novoj Gradišci kod Sloge. BSK u sljedećem kolu čeka domaći ogled protiv Svačića, trenerski okršaj Brnjić – Tadić uvijek nosi malo više od samo tri boda…

Igrač utakmice: Antonio Kuš

– Nažalost, još jedan poraz, protiv jako dobre i iskusne ekipe BSK-a. Loše smo ušli u utakmicu, nije bilo dobre energije, previše opušteno, gubili smo duele, loša tranzicija u svim fazama igre. U drugom poluvremenu smo promijenili formaciju i odmah izjednačili, imali smo nakon toga još neke šanse koje nismo iskoristili, i onda nas gosti kažnjavaju s drugim golom. Oba gola smo primili nakon obrane našeg vratara, što je samo dokaz da nas nema na toj drugoj lopti. A onda je došao do izražaja naš tanak kadar i nakon 70. minute se vidjelo da smo trkački nemoćni. Tada su gosti imali još neke svoje šanse koje nisu iskoristili. Bitno je sad samo ne pasti u glavama, okrenuti se sljedećoj utakmici i pokušati doći do pozitivnog rezultata. – rekao je Saša Balatinac, trener Borca.

– Odigrali smo dobru utakmicu i mislim da smo trebali uvjerljivije pobijediti. Iako je teren bio u katastrofalnom stanju, ipak smo uspjeli složiti igru. Počinjemo se ponašati i igrati kao ekipa koja će s vremenom još napredovati. Čestitam mojim momcima na pobjedi i prikazanoj igri. Gostima želim sreće u nastavku prvenstva. – izjavio je Bernard Brnjić, trener BSK SB.

Slavija – Radnički 0:1

Nije baš tako zaboravljena kategorija pobjeda Radničkog u gostima, slavili su recimo u Valpovu u Županijskom kupu. Slavili su i prošle sezone jednom u gostima, 1. studenog u Brodskom Vinogorju, golom Rina Grubišića. Deset mjeseci kasnije istim rezultatom slavio je Radnički u Pleternici. Slavija očigledno ima problem na svom terenu, uz puno muke pobijedili su Kutjevo, nakon toga – 0:6 gol razlika (računamo i Dinamo), i nula bodova. Nakon izjednačenog prvog poluvremena u nastavak je bolje krenula Slavija koja nije iskoristila svoje prilike, a onda je Radnički iskusno čekao i dočekao svoju šansu i preko Vanje Grujića je iskoristio u 86. minuti. Slavija je “uprskala” ono što je dobro napravila u Cerni, Radnički popravio taj famozni učinak u gostima, povezao dvije pobjede i eto Novakovićeve ekipe u vrhu ljestvice. Slijedi domaći ogled protiv Čepina, dok Karioke putuju u Belišće.

Igrač utakmice: Vanja Grujić

– Teška utakmica za nas, patili smo ciljano većim dijelom utakmice, ali izdržali smo sve pokušaje domaćina i uz malo bolju koncentraciju u završnici mogli smo zabiti još gol-dva više. Prepustili smo im posjed, stali u blok, vjerovali da uz čvrstu disciplinu nagrada mora doći — i došla je. Čestitke mojim dečkima na svemu prikazanom, užitak je trenirati ovakvu grupu i biti dio kolektiva Radničkog iz Dalja. Domaćinu sretno u nastavku sezone. – prokomentirao je Saša Novaković, trener Radničkog.

Vardarac – Đakovo 1:1

Derbi je ponudio sve što se od njega i očekivalo. Tvrd, izjednačen, borben i prilično čvrst nogomet. Nažalost, na kraju utakmice dok se silazilo s prekrasne V-arene nije se pričalo o Pejiću, Horvatu, Ljulju ili Udovčiću, pričalo se gotovo pa isključivo o Mariju Kruhelcu, sucu današnjeg dvoboja. To nikada nije dobro, pa nije ni ovaj put. Gosti su iz Vardarca otišli vrlo ljuti, manje više – opravdano. Od početka se vidjelo da sudac ne vodi utakmicu, u jednom trenutku je svirao svaki kontakt, u drugom tolerirao hrvačke zahvate. Takve oscilacije obično odvedu utakmicu u neželjene vode, bilo je i ovaj put dosta nervoze, nekoliko naguravanja, prilično žestokih poruka među igračima. I to su čari derbija. No, jedna odluka Kruhleca je u konačnici usmjerila utakmicu.

Krenimo redom, očekivano tvrdo, uz dominaciju Vardarca u posjedu u prvom dijelu, za to su nagrađeni vodstvom u 19. minuti, Pejić je pucao, lopta je na putu prema golu u ruku udarila igrača Đakova, dojam je čisti penal, čista i sigurna je i realizacija Mirana Horvata. Nastavilo se tvrdo, činilo se da Vardarac ima puno više raspoloženih, kod gostiju koji su došli bez kapetana i najboljeg igrača Fabijana Petričevića jedini zaista razigran bio je Karlo Ljulj kada su napadačke akcije u pitanju. No, kako nije imao razigranih suigrača, Kovačević nije imao pravog posla u uvodnih 20ak minuta. Sve su se akcije na obje strane završavale prije ulaska u kazneni prostor, a onda u 38. minuti dvije velike prilike, najprije je Ljulj bombom sa 15ak metara uzdrmao gredu, a dok su se gosti lovili za glavu, Vardarac je složio munjevitu tranziciju i doveo Barišića u matnu situaciju, no Nikola Ilinčić je majstorski obranio. Činilo se već da će se na odmor s minimalnim vodstvom Vardarca, ali Karlo Ljulj je imao druge planove. Kad već nije imao s kim nešto složiti, zabio je sam, u posljednjoj sekundi, iz slobodnog udarca, takozvanog skraćenog kornera. Nije baš dobro reagirala domaća obrana.

U nastavku druga slika, Đakovo je bilo bolje, Zelene kao da je šokiralo to izjednačenje, bili su prilično bezopasni, tek nekoliko pokušaja, ali ne pamtimo nekakvu veliku obranu gostujućeg “portira”, na drugoj strani Kovačević je “skinuo” zicera gostima. Sredinom drugog dijela Đakovo je zakinuto za klasični kazneni udarac, i s potpuno druge strane terena bilo je očigledno, kako nije Kurhelecu i prvom mu pomoćniku Babiću ostat će vječna misterija. Da ne bi ipak prerano presudili, Đakovčani su snimali utakmicu pa ćemo u ponedjeljak u sažetku jasno vidjeti tu situaciju i donijeti konačni sud, ali na temelju viđenog, ali i onoga što su nam rekli neutralni gledatelji ne možemo se oteti napisanom dojmu. Od 83. minute Đakovo je igralo s igračem manje, Ante Drmić zaradio je dva žuta kartona, onaj drugi, u domaćem kaznenom prostoru. Dojam je – opravdano. Nije ni to pomoglo Vardarcu, do kraja su mreže mirovale, svakome po bod. Nisu mirovale strasti, posebno ne u 90. minuti kada su gosti žestoko tražili isključenje Mirana Horvata zbog jednog udarca na sredini terena, nakon dogovora, Babić i Kurhelec su se odlučili za onaj žute boje.

Vardarac bolji u prvom dijelu, Đakovo u drugom, po jedna vrhunska obrana svakog golmana, realna podjela bodova kojom vjerojatno nitko nije pretjerano nezadovoljan. Možda delegat Tomislav Gjajić je, djelovao je prilično zamišljeno na tribinama nakon utakmice. Vardarac je i dalje neporažen, Đakovo je vezalo četvrtu utakmicu bez poraza, odradilo teško gostovanje na dobar način bez najvažnijeg igrača. Ako Ljuljova ozljeda nije težeg karaktera, bit će Arnaut jako zadovoljan. Đakovčane čeka novi veliki derbi, na Pazarište stiže lider iz Donjih Andrijevaca, dok Vardarac ima istoimenog protivnika, samo na gostovanju u Cerni.

Igrač utakmice: Karlo Ljulj

– Pravi derbi pun tenzija, nervoze i dobrih prilika. Realan ishod. Čestitam svojim momcima na muškoj utakmici. – ocijenio je Marko Dinjar, trener Vardarca.

Valpovka – Kutjevo 1:2

Velika pobjeda Kutjeva na gostovanju u Valpovu, pobjeda koja nije riješila probleme, ali je donijela veliku bocu s kisikom u prijestolnicu graševine. S obzirom na izostanke, na promjenu trenera, odnosno odlazak trenera koji još nije dobio nasljednika, s obzirom da je Valpovci “gorilo” pod petama, prilično neočekivana pobjeda. Tim slađa. Iako nije posljednja, Valpovka je definitivno najveće razočaranje dosadašnjeg dijela sezone, pogled na roster govori o ekipi koja bi morala biti u gornjoj polovini ljestvice, ali nogomet je bezbroj puta pokazao da ne igraju imena nego igrači. I golmani. Oni donose i odnose bodove. Pitajte Baneta. Prošlo kolo su mu kroz ruke iscurila tri boda, ovaj put je apsolutni junak, čuda je branio, kažu neki, u dugoj i uspješnoj karijeri, bolju partiju nije odradio. Što se golova tiče, sve se dogodilo u samo sedam minuta. U 33. Karlo Antunović donosi vodstvo Kutjevu, dok su se domaći snašli, već je 0:2, pogodak je potpisao Petar Ivančan. Nije da se Valpovka već nije vratila iz dva gola zaostatka, sličnu najavu ispisao je u 40. minuti Petar Pranjić. Na žalost Žabara, to je bilo to od golova, sve do kraja proteklo je u znaku Baneta. U Kutjevu ne pjevaju “nikad kao Bane”, nego “nitko kao Bane”!

U sedmom kolu Valpovka putuje u Vođince na noge Mladosti, dok će Kutjevo ugostiti Marsoniju.

Igrač utakmice: Marijo Banović

– Ne znam što pametno reći nakon ovakve utakmice. Dominacija tijekom cijelog susreta, gost je iskoristio svoje šanse, mi nažalost nismo, puno propuštenih šansi, vratar gostiju branio na vrhunskoj razini. Gostima sretno u nastavku prvenstva, suđenje korektno. – kazao je Tin Ilić, trener Valpovke.

– Generalno smo odigrali dobro s obzirom na situaciju u kojoj smo se našli, dosta izostanaka, dosta smo se krpali, ali dečki su dali svoj maksimum i to je razlog zašto moram reći da je pobjeda zaslužena. Moram biti realan i reći da je za ovu pobjedu najzaslužniji naš golman — Bane je imao četiri-pet nevjerojatnih obrana danas, ne da se iskupio za onaj gol iz prošlog kola, nego se iskupio puta tri! Da je utakmica završila remijem ili pobjedom Valpovke, bilo bi potpuno zasluženo, ali borbom su moji dečki isprovocirali ovakav ishod. Valpovka je stvarno kvalitetna ekipa, nikako ne zaslužuju biti tu gdje jesu, siguran sam da će se brzo konsolidirati i krenuti prema gore — kvalitetu za to imaju, a to im iskreno i želim. Suđenje danas dobro. – komentirao je Antonio Ređo, predstavnik Kutjeva.

Marsonia – Sloga 2:0

Treća u nizu za Marsoniju. Nakon lošeg ulaska u sezonu Bijelo crni su nanizali tri slavlja i čini se uspjeli se posložiti. Definitivno Marsonia još nije ekipa za šampionske ambicije, nedostaje tu još nekoliko kvalitetnih pojedinaca kako bi se dobila širina, ali činjenica je da stvari sve više sjedaju na mjesto. Sve je lako kad imaš napadača koji radi svoj posao, a Selmir Mahmutović radi prekovremeno posljednjih tjedana. Na asistenciju Tomislava Valentića Mahmutović je goste načeo u 17. minuti, dok svojim drugim golom, petim u posljednjih sedam dana, u 64. minuti potvrdio pobjedu. Sloga nije uspjela doći do pozitivnog rezultata u gostima, no odigrala je još jednu jako dobru partiju. Šteta za njih, dojam se ne piše na ljestvici. U sljedećem kolu Marsonia je gost Kutjeva, dok će Sloga na Ivi Petranoviću bodove tražiti protiv Borca.

Igrač utakmice: Luka Gašparov

– Bila je to dobra i stvarno čvrsta utakmica u kojoj je Sloga imala svoje prilike, ali ih nije iskoristila, dok smo mi svoje realizirali. Imali su i oni periode dobre igre, treba reći i da im je nedostajalo nekoliko igrača, ali riječ je o kvalitetnoj momčadi i vjerujem da su svi koji su bili na utakmici mogli biti zadovoljni prikazanim. Bilo je pogodaka, bilo je igre i mislim da smo zasluženo osvojili tri boda. Još nam trebaju dva igrača kako bismo dodatno stabilizirali momčad i dobili potrebnu širinu, ali dečki su danas pokazali da mogu. Momčad je najvažnija stvar u nogometu, ne igra jedan igrač nego njih jedanaest, odnosno svih osamnaest ili devetnaest koji su u kadru, i to smo danas najbolje pokazali. Iz utakmice u utakmicu sve smo bolji, složniji i svaka nas nova utakmica dodatno podiže. Danas su dečki odigrali fenomenalno. Ne volim izdvajati pojedince, ali Gašparov je kao zadnji vezni odigrao fantastičnu utakmicu, vratar je bio odličan, a i naši mladi igrači Suljo, Zrna i Jura, koji su ulazili, odradili su svoj dio stvarno jako dobro. Naravno, veliki doprinos dali su i iskusniji igrači poput Valeta, Mahmuta, Kokija i Bosketa. Moje viđenje je da je danas momčad iznijela sve ono dobro i da smo potpuno zasluženo došli do tri boda. – istaknuo je Veldin Karić, trener Marsonije.

– Mi opet putujemo kući praznog autobusa. Ova utakmica je opet primjer kako možeš sam sebe pobijediti. Domaćin je uzeo ponuđeno, zabio dva gola — zbog čega se ova igra u biti i igra. Ljepota, šanse i sve ostalo se zaboravljaju, bitno je samo koliko imaš bodova, a mi ih imamo malo. Čestitke domaćinu na pobjedi i pohvala sudačkoj trojci. – poručio je Dubravko Ljevaković, trener Sloge.