1/8 finala: Tomislav Pavličić vs Marijan Belčić

Tomislav Pavličić u prva dva kola je “pomeo” Davora Šukera i Edina Mujčina što jasno kazuje da iza sebe ima vojsku glasača, nakon pobjede Dilja u Himnoviziji očito je da su u odličnoj formi. Novi protivnik legenda je baranjskog nogometa, Marijan Beličić koji je u prvom kolu imao problema s Mišom Hodakom (52-48), a onda u 1/16 finala uvjerljivo pobjedio Senada Smajića sa 65% glasova.

Po završetku izbora legende birat ćemo najljepši klupski grb Slavonije i Baranje, pa svi koji planiraju prijaviti svoj klub neka se slobodno obrate na Facebook stranicu S-design za “osvježavanje” i uređivanje grba!

TOMISLAV PAVLIČIĆ

Tomislav Pavličić rođen je u prosincu 1983. godine i za njim je jedna sjajna karijera, pogledajte samo ovaj popis: Prvak 2. HNL s Cibalijom, prvak 3.HNL sa Suhopoljem, osvojeno 3. mjesto u 1. HNL i izboren odlazak u Europu s Cibalijom, državni prvak Slovenije s NK Maribor, Europa liga (Videoton, Hibernian, Palermo), tri puta polufinale Hrvatskog kupa s Cibalijom, finale kupa s Mariborom, prvak 1. ŽNL s NK Dilj Vinkovci,  Ulazak u MŽNL- Osijek-Vinkovci s Diljem, a po talentu je to čak moglo i trebalo i bolje!

Legendarni vinkovački španer popularnog nadimka Šlajfo dobro je znan nogometnoj javnosti diljem Slavonije i Baranje, ali i šire jer je osim dubokog traga u vinkovačkom i slavonskom nogometu imao i zapažene partije u Mariboru gdje je igrao s jednim od najpoželjnijih igrača današnjice Josipom Iličićem iz Atalante. YouTube je pun Tomislavovih majstorija, a trade mark mu je uvijek bio slobodnjak pa tako možete vidjeti kako je ubio pauka dok Subašić uljepšava pogodak letom koji je bio kratak. Mnogi su vratari mogli samo pogledom pratiti Šlajfine slobodnjake, a njegovim majstorijama se mogu i dan danas diviti svi koji redovito prate Dilj na njegovim utakmicama, a svoj bogomdani talent na sreću i radost svih nogometnih zaljubljenika odlučio je prenositi na najmlađe tako da je u Dilju uz igračke zadatke Tomislav i jedan od trenera u školi nogometa. On i njegov brat Dejan koji je trener seniora već nekoliko godina u miru stvaraju ugledan klub koji sjajno radi u sjeni Cibalije. 

MARIJAN BELČIĆ

Marijan Belčić, u nogometnim krugovima poznatiji po nadimku Beli, je svoje prve, lagane po kojima je inače prepoznatljiv, korake, napravio u NK Samoboru, gdje je kao prognanik s obitelji živio uslijed ratnih zbivanja u rodnoj Baranji devedesetih godina. Nakon povratka obitelji na rodnu grudu, kao veliki talenat, prepoznat od skauta NK Osijeka, uspješno je nastupao za juniore osječkog prvoligaša. Već onda je svojim talentom i igrama nagoviještavao veliku karijeru. No, kako to u u životu biva, bolje se roditi bez one stvari, nego bez sreće, kod Marijana je, hvala bogu, prevagnulo i to značajno, ono prvo. Teška ozlijeda kralježnice, četverogodišnje patnje s terapijama i vježbama koje su ga, na žalost, udaljile od velike nogometne scene, i “gurnule” ga ka amaterskom nogometu, na sreću svih nas koji ga pratimo.

Marijan je sretno oženjen (što s obzirom na gore navedeno nije ni čudo), otac dvije prekrasne djevojčice, pravnik po struci, zaposlen u svom odvjetničkom uredu, i to vrlo uspješno. Švicarska, kao jedina neutralna država u svim sukobima, ni ne zna da je u ratu sa našim Belim. Naime, Marijan uspješno oslobađa naše građane od tereta okova kredita u “švicarcima”. S obzirom na trenutačnu krizu bojimo se da će na jesen, taj rat, dobiti pridjev brutalan. Nakon nastavka karijere u drugoligašu NK Metalcu iz Osijeka, Marijan je ostavio duboki trag prije svega kao čovjek a onda i igrač u Olimpiji, Elektri,  Dardi 2X,  Čemincu, Slavoncu iz Tenje, HNK Bilju i u HNK Radničkom iz Meca u kojem i sada igra. Momak koji se svojom figurom, pojavom, kulturom i inteligencijom razlikuje od ostalog pomoćnog osoblja u svim svojim ekipama. Lagan kao antilopa, vižljast kao čigra, lukav kao lisica, okretan kao mačka, inteligentan kao dupin, obdaren kao anakonda. Tako Beli izgleda na terenu. Kakva je to životinja, u nogometnom smislu, djeca bi komotno mogla lijepiti njegovu sliku u album životinjsko carstvo. Da su producenti serijala filmova o James Bondu vidjeli Belog prije Daniela Craiga, sigurni smo da bi ovog drugog šutnuli nogom u guzicu. Kakva je to igračina i gospodin , van terena i na njemu, mogu posvjedoćiti svi koji ga poznaju, od trenera, suigrača, protivnika, sudaca i publike. Da igra u fraku i sa leptir mašnom, po uzoru na njegovog profesionalnog idola, odvjetnika Silvija Degena, garantiramo da bi opet bio najbolji. Romantik u duši, koji pjevanjem pjesama svog omiljenog pjevača Olivera, poslije tekmi diže atmosferu u svakom klubu u kojem je igrao, na radost uprava kluba a na žalost suigrača, koji to moraju slušati.
Šalu na stranu, Marijan Belčić je vrhunski čovjek, prijatelj, igrač i unikatni primjerak uzora, kakvog bi današnja djeca iskrivljenih vrijednosti u životu i sportu trebala imati, a koje on, kao mali plavokosi dječarac, koji počinje svoje prve nogometne korake, u progonstvu, nije imao.

%d blogeri kao ovaj: