Legenda vinkovačkog drugoligaša Frane Vitaić u dosadašnja dva dvoboja upisao je rutinske prolaze protiv Dragutina Krizmanića i Dalibora Antolića Bebea, u oba navrata sa više od 60% glasova, a njegov protivnk u 1/8 finala imao je dosta teži put. Ivo Marić Blekić u pretkolu je s 55-45 bio bolji od Stjepana Peića, a u 1/16 finala o pobjedniku je presudilo samo 8 glasova, slavio je protiv Ante Obućine.
Po završetku izbora legende birat ćemo najljepši klupski grb Slavonije i Baranje, pa svi koji planiraju prijaviti svoj klub neka se slobodno obrate na Facebook stranicu S-design za “osvježavanje” i uređivanje grba!
IVO MARIĆ BLEKIĆ
Ivo Marić-Blekić – Čićo je rođen u susjednoj BIH 12. 08. 1970. Bio je prvak liga s NK Slavonac Komletinci, NK Lovor Nijemci i NK Meteor Slakovci, osvojio je niz pehara za najboljeg igrača i strijelca na malonogometni turnirima diljem cijelog Srijema i Slavonije, a niz klubova za koje je nastupao je impozantan: NK Lipovac, Meteor- Slakovci, Lovor- Nijemci, Polet- Donje Novo Selo, Bosut- Apševci, Mladost- Vođinci, Slavonac- Gradište, Slavonac – Komletinci, Zrinski- Tordinci, Mladost Cerić 2. hrvatska nogometna liga. Legenda srijemskog nogometa Ivo Marić Blekić je uistinu veliki igrač i veliki sportski radnik. Ivo je promijenio 11 klubova i u svakom su ga zapamtili kao velikog igrača. Iza njega su velike utakmice i veliki uspjesi gurao je Mladost Cerić kroz 2.HNL,osvajao naslove prvaka sa Komletincima i Lovorom, a veliku stvar je napravio u Meteoru iz Slakovaca kad je u zadnjem kolu u Gunji pobjedonosnim golom donio Slakovcima naslov prvaka 2. Županijske lige. Osim igračkih uspjeha i izvan nogometnih terena Ivo je uvijek bio spreman pomoći. Kao zaposlenik policije bio je sudionik akcije ” 12 redarstvenika”, preživio je akciju koju nažalost 12 njegovih kolega nije uspjelo preživjeti.
Najviše uspomena i najviše u svojoj karijeri je dao za svoj Lipovac. Sa 44 godine kad je Lipovac skupljao igrače i nažalost našao se u teškoj situaciji bez i malo dvojbe obukao je kopačke, zaigrao i pomogao mladima i svom Lipovcu. I dan danas je registriran igrač i spreman je u 50-toj godini obuci kopačke ako to bude njegovom voljenom Lipovcu potrebno. Zadnje tri godine je predsjednik NK Lipovac i ima zapažene rezultate.
S većinom momaka mlađim od 20 godina i većinom igrača iz Lipovaca i Apševaca napravio je odlične rezultate i odličnu klapu. Lipovac je u tom vremenu bio viceprvak 3.ZNL i odigrao strašnu sezonu, a posebno se pamti utakmica protiv Hajduk Mirka iz Mirkovaca koju su mladi momci nažalost pod tremom poklekli i izgubili 1-0,ali se pamti taj dan kad je u Lipovcu na igralištu bilo skoro 250 gledatelja, odlična atmosfera,a sve zahvaljujući Ivi Marić-Blekiću i svim igračima NK Lipovca koji su ginuli cijelu sezonu za taj klub i publika je sve to prepoznala. Ovu sezonu igraju 2.ZNL VK i s vjerojatno najmlađom ekipom i igračima iz svog sela i susjednih Apševaca guraju odlično i trenutno su na 5.mjestu s 23 boda. Uspješno je organizirao Plavu noć i veliku proslavu zbog ulaska kluba u 2.županijsku ligu što mnogim predsjednicima prije njega nije uspjelo i na kojem je bilo cijelo selo i dobro se zabavili i poveselili. Ivo Marić Blekić veliki igrač srijemskog kraja, veliki čovjek iza kojeg su velike utakmice, čovjek koji je svojim zalaganjem i uz pomoć igrača i simpatizera kluba vratio žar nogometne igre u voljeni mjesto i ne misli na tome stati.
I nakon 35 godina karijere ima još jednu želju da NK Lipovac bude prvak 2.ZNL i da se vrati gdje mu je mjesto u 1.ZNL i da obuje kopačke i zaigra u napadačkom tandemu sa svojim sinom Mateom. Naravno u 1.ZNL.
FRANE VITAIĆ
Frane Vitać nije domaći dečko, rođen je1982. godine 678 kilometara dalje od Vinkovaca, u Splitu, ali kao da je rođeni vinkovčanin. Na istok Hrvatske došao je 2006. godine u NK Osijek, gdje se zadržao samo jednu sezonu, da bi 2010. obukao dres Cibalije. Nakon tri godine ponovno je otišao u Osijek, a 2015. vratio se u Cibaliju. Trenutno je pomoćni treneru drugoligaša HNK Cibalije. Ono što ga je prvenstveno vezalo za slavonsku ravnicu je supruga Sandra, koju je upoznao nakon dolaska u Osijek. Danas Frane i Sandra žive sa dva sina u Ernestinovu.
Frane je ostao vjeran nebesko- plavima i kad su došla teška vremena. I zato je rastanak bio poseban. U posljednjoj trećeligaškoj utakmicu izišao je iz igre u 37. minuti, I to je simbolično, jer oprostio se od igračke karijere u 37. godini. Na rubu suza otpozdravljao je gledateljima na istočnoj i zapadnoj tribini, koji su se ustali i gromoglasnim pljeskom ispratili kapetana. O Frani iz svlačionice ćete čuti samo dobro, veliki prijatelj i motivator, a za ovu kandidaturu donosimo i jednu priču iz svlačionice iz vrmena kad se Cibalia borila za ostanak u 1. HNL.
„Prije nego će trener Pacult dobiti otkaz imali smo sastanak, svatko je rekao ponešto, ali nekako se osjećalo da smo razbijena vojska. Totalno na dnu, bez vizije i ideje kako se iščupati iz svega. Tada je palicu preuzeo igrač kojemu to i doliči, kapetan. Izrekao je par klasičnih rečenica koje iskreno nisu, po licima suigrača, nikoga posebno dirnule, jer smo imali već takvih sastanaka.
Međutim, tada se događa najemotivnija stvar koju sam ikada doživio u svlačionici neke ekipe. Frane ustaje, uzima majicu sa Stjepanovom slikom i kreće objašnjavati da voli Cibaliju i zbog tog zlatnog dečka koji je svu svoju ljubav uputio bas prema svjetlo plavoj boji. Rekao je da mi ostajemo u ligi jer imamo anđela koji lebdi u našoj svlačionici, lebdi nad stadionom i nad nama. Da je to naš 12 igrač. Tog trenutka, pogledavši većinu momaka, svi su se skrivali da se ne vide suzne oči njihove. Tada sam, kao i svi ostali, znao da mi imamo prvoligaša. Tada je vjera ponovno vraćena i nema slučajnosti u životu, nije Frane slučajno jučer ušao, zabio i nakon toga otišao do mjesta s kojeg nas Stjepan pratio, ne.
Naš 12. anđeo je bio tamo i čekao svoga kapetana“
