Dvojac iz ovoga para je već imao vatreno krštenje u pretkolu našeg natjecanja i već smo obojicu predstavili pa donosimo samo mali podsjetnik na njihove uspjehe, biografiju i zapažene rezultate u zanimljivim nogometnim karijerama.
SENAD SMAJIĆ
Oni koji ga dobro znaju ostat će uvijek u velikoj dvojbi – da li je bio bolji igrač, vratar ili trener. Trenutno je posvećen samo ovom zadnjem, a kao vratar profilirao se u brojnim klubovima diljem BIH (Sloboda Tuzla, Ukrina…) da bi ga ratni vihor doveo u Pleternicu gdje je nekoliko desetljeća posvetio igračko-trenersko-vratarskoj karijeri. Za Senada je kružila anegdota da su ga morali obrambeni igrači vući natrag u šesnaesterac kada bi izlazio na centaršute koliko je daleko i visoko letio. Osim bogate nogometne karijere Senad je paralelno gradio i pjevačku tako da je i tu još jedna dvojba u čemu je mogao biti uspješniji. Nije bilo pobjede koju ovaj uvijek vedar čovjek nije popratio pjesmom uz zvuke harmonike. Kao trener je vodio sve kategorije pleterničke Slavije s kojima je redovito postizao sjajne rezultate, a i sada je posvećen radu s mladima u rodnoj Derventi no redovito posjećuje voljenu Pleternicu u kojoj je proveo veliki dio svoga života i za koju ga veže dio obitelji.
MARIJAN BELČIĆ
Marijan Belčić, u nogometnim krugovima poznatiji po nadimku Beli, je svoje prve, lagane po kojima je inače prepoznatljiv, korake, napravio u NK Samoboru, gdje je kao prognanik s obitelji živio uslijed ratnih zbivanja u rodnoj Baranji devedesetih godina. Nakon povratka obitelji na rodnu grudu, kao veliki talenat, prepoznat od skauta NK Osijeka, uspješno je nastupao za juniore osječkog prvoligaša. Već onda je svojim talentom i igrama nagoviještavao veliku karijeru. No, kako to u u životu biva, bolje se roditi bez one stvari, nego bez sreće, kod Marijana je, hvala bogu, prevagnulo i to značajno, ono prvo. Teška ozlijeda kralježnice, četverogodišnje patnje s terapijama i vježbama koje su ga, na žalost, udaljile od velike nogometne scene, i “gurnule” ga ka amaterskom nogometu, na sreću svih nas koji ga pratimo.
Marijan je sretno oženjen (što s obzirom na gore navedeno nije ni čudo), otac dvije prekrasne djevojčice, pravnik po struci, zaposlen u svom odvjetničkom uredu, i to vrlo uspješno. Švicarska, kao jedina neutralna država u svim sukobima, ni ne zna da je u ratu sa našim Belim. Naime, Marijan uspješno oslobađa naše građane od tereta okova kredita u “švicarcima”. S obzirom na trenutačnu krizu bojimo se da će na jesen, taj rat, dobiti pridjev brutalan. Nakon nastavka karijere u drugoligašu NK Metalcu iz Osijeka, Marijan je ostavio duboki trag prije svega kao čovjek a onda i igrač u Olimpiji, Elektri, Dardi 2X, Čemincu, Slavoncu iz Tenje, HNK Bilju i u HNK Radničkom iz Meca u kojem i sada igra. Momak koji se svojom figurom, pojavom, kulturom i inteligencijom razlikuje od ostalog pomoćnog osoblja u svim svojim ekipama. Lagan kao antilopa, vižljast kao čigra, lukav kao lisica, okretan kao mačka, inteligentan kao dupin, obdaren kao anakonda. Tako Beli izgleda na terenu. Kakva je to životinja, u nogometnom smislu, djeca bi komotno mogla lijepiti njegovu sliku u album životinjsko carstvo. Da su producenti serijala filmova o James Bondu vidjeli Belog prije Daniela Craiga, sigurni smo da bi ovog drugog šutnuli nogom u guzicu. Kakva je to igračina i gospodin , van terena i na njemu, mogu posvjedoćiti svi koji ga poznaju, od trenera, suigrača, protivnika, sudaca i publike. Da igra u fraku i sa leptir mašnom, po uzoru na njegovog profesionalnog idola, odvjetnika Silvija Degena, garantiramo da bi opet bio najbolji. Romantik u duši, koji pjevanjem pjesama svog omiljenog pjevača Olivera, poslije tekmi diže atmosferu u svakom klubu u kojem je igrao, na radost uprava kluba a na žalost suigrača, koji to moraju slušati.
Šalu na stranu, Marijan Belčić je vrhunski čovjek, prijatelj, igrač i unikatni primjerak uzora, kakvog bi današnja djeca iskrivljenih vrijednosti u životu i sportu trebala imati, a koje on, kao mali plavokosi dječarac, koji počinje svoje prve nogometne korake, u progonstvu, nije imao.
