1/16 finala: Ivo Ergović – Petar Čuljak

  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Sljedeći par donio je sudar dvije nogometne legende, Ivo Ergović dobio je dvije nominacije, od navijača NK Osijek i FEŠK-a iz Feričanaca. Nema ljubitelja nogometa koji ne pamti Ivu u dresu Osijeka i njegovu nevjerojatnu požrtvovnost, dok je Petar prvoligašku karijeru zamjenio dresom Slavije gdje je jedinstvenim stilom stekao brojne poklonike i prijatelje.

IVO ERGOVIĆ

Ivo Ergović, svoje prve nogometne korake napravio je u Nk FEŠK-u. Njegove igre, kvalitete i sve ostalo potrebno za jednu karijeru vrijednu spomena. Nakon početaka u svojim Feričancima, odlazi u susjedni Đurđenovac preko kojeg odlazi korak dalje, te započinje „prvo poluvrijeme“ u Nk Osijeku, gdje nije dobio pravu priliku. Tamo se zadržava jednu sezonu, nakon čega odlazi u Casino Salzburg. U Austriji upisuje 37 nastupa, što su mu i prvi profesionalni nastupi. Nakon etape u Austriji, Ivo se vraća u Hrvatsku, tadašnjeg prvoligaša Nk Belišće, čije boje brani u sezoni 1993./1994. Njegove igre, u istoj toj sezoni, nisu ostavile Osječkom prvoligašu izbora, nego da ga vrati u svoje redove. Tu počinje „drugo poluvrijeme“ popularnog osječkog Vikinga. Osijeku je Ivo u toj etapi posvetio sve, cijelu karijeru, 8 dugih i predivnih godina. Od sezone 1994./1995. do 2001./2002. Ivo ostavlja trag u Osijeku kakvim se rijetki igrači mogu pohvaliti. U tih 8 godina Ivo je upisao 229 nastupa, godinama igrajući važnu ulogu, kapetanski vodeći Nk Osijek do najvećeg uspjeha u povijesti kluba. To su definitivno europske etape, od koje je definitivno najzapaženija jesen 2000.-te, kada je bio na korak do europskog proljeća. Ivo se može pohvaliti i jednim od osvajača Kupa hrvatske, do kojeg je došao godine 1999., pobijedivši na Maksimiru sa svojim Osijekom vinkovačku Cibaliju. Definitivno 12 profesionalnih godina zavidne karijere. Upisao je Ivo i jedan nastup za Hrvatsku „repku“, nastupivši na Kirin Kupu, pod vodstvom velikog Miroslava Blaževića, protiv Japana.

Ivo Ergović, kapetan Osijeka, pravi vođa i u svakom pogledu riječi „Viking“ , jedan je od najomiljenijih igrača u povijesti NK Osijeka… Ovaj epitet zaslužio je zahvaljujući svojom hrabrošću i bespoštednom igrom koju je prikazivao u svakoj utakmici, što su navijači koje se ne može prevariti, uvijek znali prepoznati. Ono što ga čini također i dan danas karizmatičnim je njegova sama pojava koja je doista posebna. Duga plava kosa te visok stas, a još dublji glas iz kojeg dolazi pregršt smiješnih „fora“ Budući da imam prilike biti s njim u društvu, jednom prilikom sam svjedočio priči koju nam je ispričao Krešimir Brkić, Ivin suigrač iz osječkih dana. Dakle, priča ide ovako: Na onoj čuvenoj utakmici sa Rapidom, Krešimir je imao zadatak čuvati legendarnog Dejana Savičevića, no Ivo se pojavio te rekao Krešimiru: „Mali, miči se! Ovaj moj!“. Do kraja tekme, Savičević je ostao neprimjetan…

PETAR ČULJAK

Bio je 22. rujan 2010. godine. Prvoligaš Šibenik dolazi na noge našoj Slaviji… Moji prijatelji i ja smo danima pričali o toj utakmici. Prijatelji, sve sami nogometaši i zaljubljenici u nogomet. Većina nas je već krenula na fakultet te smo prestali s igranjem nogometa u mlađim kategorijama naše Slavije. Sve su se domaće utakmice pratile, kada je netko došao kući iz Zagreba već je u nedjelju navečer nama koji su ostali za vikend u velegradu podnosio izvještaj kako su igrali naši. Ipak, jedna je utakmica bila veća od ostalih. Dolazi prošlogodišnji finalist Šibenik u Kupu… Sjećam se da sam tada prvi puta vidio Slaviju u ponudi kladionice. Odigrao sam Everton jedinicu, Arsenala jedinicu, Werder više golova i na Slaviju 1x. Nisam igrao čistu jedinicu, ipak je Šibenik prvoligaš… Šušur je počeo, nikad veća gužva na Šivinom stadionu. Za Slaviju igraju naše vedete – Mićo, Anto, Kruno, Švabo, Dudo, Josip J., ali među njima se ističe jedan – trener Pero. Copa mundialke stare sto godina, dres u gaćama, uspravna leđa i posljednja utakmica u najdražem plavom dresu- old school… Kada te netko godinama trenira dok si klinac ne upijaš samo nogometne zadatke i navike, nego i ponašanje, geste, riječi, ma sve. Moja generacija je bila relativno uspješna, ipak ništa posebno. Redovito su nas tukli veliki klubovi poput Osijeka, Cibalije i ostalih. Dođeš u svlačionicu, dršćeš, ali tada trener Pero ulazi i kaže kako je bitno biti hrabar, ponosan na dres koji nosiš te da se ne bojimo ničega jer ako damo sve od sebe nitko nam ništa neće prigovoriti. To pamtiš do kraja života.

Vraćamo se na Šibenik, nakon 90. minuta 2:2. Produžeci se igraju i Šibenik pokazuje da je bolji te je poveo 3:2… Korner za Slaviju, naš golman Ivo Petković odlazi na skok, loše izveden korner te slijedi kontra Šibenika – dvojica na prazan gol. Nonšalantno se dodaju misleći da su zabili još jedan lagani gol. Ipak, iz pozadine se u punom trku vraća Pero – nakon sto i nešto minuta trči puni šprint kako bi obranio ne samo svoj gol, nego svoj klub, svoj grad, svoje navijače i nas klince koji smo se ugledali u njega. Već je lopta došla do gola, ali Pero uklizuje i izbija loptu s gol-crte!!! Sjećam se nevjerojatnog naboja sreće, ponosa i emocija sebe i svojih prijatelja kada smo vidjeli Perin slavodobitni usklik radi toga što je uspio učiniti… To nije uklizao Pero, osjećali smo da smo to uklizali svi mi u koje je ugradio djelić sebe dok nas je trenirao.  Pero je djelima pokazao kako se daje sve od sebe i kako se bori za grb svog kluba. Zato je Pero legenda!

Klubovi u karijeri: NK Inker Zaprešić,NK Hrvatski Dragovoljac, NK Stubica Donja Stubica, NK Zagorec Krapina, NK Svjetlovod Zagreb, NK Trešnjevka Zagreb, NK Slavija Pleternica, NK Slavonija Požega, NK Sulkovci, NK Papuk Velika, NK Požega, NK Slaven Gradac, NK Kutjevo.


  •  
  •  
  •  
  •  
  •