U 1/16 finala ždrijeb je spojio dva nogometaša koja su karijere provela na suprotnim stranama terena, Veldin Karić napravio je fantastičnu karijeru pred suparničkim vratima, dok je Ivica Andričić čitavu karijeru proveo u svojoj Kuzmici primarno branivši svoj gol.
IVICA ANDRIČIĆ
Ivica Andričić Mrki, rođen je 22.veljače 1977.godine, u selu zvan el capitano u svojoj nogometnoj karijeri 1994. – 2019. nastupao je za samo jedan klub. 25 godina igranja u jednom klubu. Totti, Maldini, Iva i tu popis staje. Nema puno takvih likova. El capitano je dao sebe za klub s kojim je uzeo četiri naslova prvaka i pokazao kako se voli svoje selo u kojem je dobio i ulicu. El capitano je dolazio na utakmicu odakle god je radio, a najviše pamtimo dolaske stopom iz Zagreba, te iz trgovine kad ju je zatvarao u pola smjene zbog utakmice. O radu oko kluba nema potrebe trošiti riječi nego samo pogledati travnjak našeg stadiona. Čak je i majstor za travnjak iz Leicester Citya trazio savjete od našeg Mrkija. Što se tiče igre, posebno pamtimo njegove centarsuteve kojih bi se posramili i najbolji bekovi svijeta, kao primjerice Massimo Oddo i Luca Antonelli, članovi AC Milana iz generacije 06/07. Često su ti ubačaji bili kobni, posebice za dokučivače lopti ili neke nesretne ljude koji su odlučili ostati doma kad je utakmica pa bi im ta lopta došla u dvorište kao podsjetnik da se na utakmice na našu Arenu svjetlosti mora doći. Velika volja, borbenost i srčanost krasili su našeg kapetana na svakom treningu, svakoj utakmici i to je ono što bi svaki mladi čovjek ili dečko koji trenira nogomet trebao naučiti od njega. Ustrajnost i želja da cijelog sebe ugradi u nešto, ne samo u nogometu, nego i u životu. Možemo biti sretni što smo imali Ivu, kao i još neke druge u našem klubu, koji su nas naučili kako trebamo postupati u životu i u nogometu. Sad je red na nama da pokušamo takav stav, pristup i ponašanje prenijeti na nove generacije.
VELDIN KARIĆ
Najmlađi od velike četvorke iz Gornjih Koliba koja je nastupala za Marsoniju, te bratić braće Mujčin. Moglo bi se reći da je bio i najtalentiraniji, jer je već sa 17 godina debitirao za sarajevski Željezničar, ali je također bio i veliki nomad koji se nigdje nije dugo zadržao, osim u varaždinskom Varteksu, gdje je proveo najbolje dane svoje karijere. U početku karijere je na velike promjene utjecao i Domovinski rat, koji ga je zahvatio u Sarajevu, te je već bio predodređen za strijeljanje, ali ga je bivši trener spasio tako što ga je povukao sa sobom u Vojvodinu, odakle je vrlo brzo pobjegao natrag u Hrvatsku i zaigrao za Marsoniju, u koju se u još 2 navrata vraćao. Kao pravi nogometni nomad, i dalje nema mira te aktivno igra. S punih 45 godina je prošle sezone pomogao navijačkom Varteksu da osvoje naslov u 4. HNL, a trenutno nastupa za niželigaša Drava Kuršanec. S ukupno 75 golova u 1. HNL, zauzima 11. mjesto vječne ljestvice strijelaca.
