1/16 finala: Damir Soldo vs Ivica Radoš

  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Dva sjajna napadača i još bolja čovjeka, pravi sportski fanatici koji nogomet žive 24 sata, a o njemu se s njima može razgovarati – danima! U 1/16 finala dvoboj Damira Solde Cige i Ivice Radoša Ćute.

DAMIR SOLDO

Damir Soldo, svima u Požeštini poznat kao Cigo prava je nogometna legenda. Odrastao je u Gradcu, u igračkoj karijeri igrao za Slaven, Slaviju, Kuzmicu, odnosno u to vrijeme Borac, Dinamo iz Vidovaca i Budućnost iz Grabarja. Igrao je u napadu, hitar, okretan i tehnički perfektan uz izražen osjećaj za gol bio je prava napast za protivničke obrane. Početkom 21. stoljeća na svoja je leđa uzeo NK Slaven, bio je predsjednik, trener, oružar, igrač i golman. Gotovo sve u isto vrijeme! Posebno zanimljive su te golmanske “eskapade”, kad nitko nije htio ili mogao od vratara, on je navlačio rukavice i stajao na gol i to radio – fenomenalno. Iako već u kasnim igračkim godinama, rođeni napadač branio je izvrsno, mnogi su “polomili zube” na njemu, pa mu nije bilo strano niti obraniti jedanaesterce.  Za dva četverogodišnja mandata predsjednika Slaven u najvećem dijelu završio je klupsku zgradu unatoč mizernim donacijama lokalne samouprave na godišnjoj razini od 6 000kn. U dva navrata uveo je momčad u 1. ŽNL što je ujedno i najveća razina na kojoj je Slaven ikada igrao, a sve se temeljilo na druženju iz kojeg su se i rađali odlični rezultati.

IVICA RADOŠ

Legendarni Ćuta rođen je 1965. godine u Vukovaru, kao fantastičan napdač napravio je veliku karijeru, igrao prvoligaški nogomet, no uvijek ga svi privenstveno vežu za onu čudesnu generaciju Sremca. Ponikao u redovima NK Vuteks Vukovar gdje je kao junior osvojio 3 prvenstva. Sa 16 godina zaigrao za seniorsku momčad. U sezoni 1982/83 dolazi u tadašnji Sremac iz Bogdanovaca i ulaskom kluba u međužupanijsku ligu postiže nevjerojatnih 47 zgoditaka. Igrač zlatne generacije Sremca, a kasnije Croatie koja je u 10 godina 7 puta bila prvak, ali je zbog reorganizacije 2 puta ostajala u istom rangu natjecanja. U sezoni 1987/88 igrajući za Sremac u Hrvatskoj republičkoj ligi jednoj polusezoni (13 kola) postiže čak 20 zgoditaka i time postavlja rekord koji nitko ni dan danas nije dosegnuo. Krasili su ga brzina i lažnjak kakav je imao malo tko na prostorima bivše države. Najbolji strijelac u povijesti kluba. Među raritete spada i podatak da je Radoš u dresu Sremca 1984 godine na kup utakmici protiv Gradišta u pobjedi 10-0 postigao čak 9 pogodaka!!! Igrao je u momčadi koja je žarila i palila te igrala po mnogima najljepši nogomet desetljeća. Generacija koja je trajala od 1982. – 1991. godine. Te ’91. također su osvojili naslov prvaka koji ih je plasirao u Međurepubličku ligu bivše države. Samim time bili su klub u najvišem rangu među klubovima bivše općine Vukovar; ispred puno bogatijih klubova kao što su vukovarska Sloga i Borovo. Među svim tim izvrsnim rezultatima nekako se najviše ističe pobjeda u pripremnom utakmici protiv Osijeka 6-0 (sastav Osijeka: Bilić, Kulešević, Pevnik, Miličević, Žeravica, Janković, Maričić, Kapetan, Šuker, Rakela, Alar), remi 1-1 na Poljudu protiv Hajduka (među ostalima igrali: Jarni, Vučević, Bilić, Štimac, Bokšić, Miše, Jeličić) te pobjede protiv vinkovačkog Dinama 5-3 i 3-1… Još je igrao i za Dinamo (Vinkovci), Cibaliju, Špartu (BM), Vukovar 91 (1. i 2. liga). Kao trener osvojio je 2 prva mjesta sa seniorima i juniorima NK Vukovar 91 gdje je proveo punih 15 godina. Sa seniorima Vukovara 2002. godine kao trener igrao je kvalifikacije za 1. ligu protiv NK Šibenik. Sa juniorima Vukovara bio je viceprvak države 2007. godine.

Klubovi u karijeri: Sremac/Croatia, Vukovar 91, Cibalia, Dinamo (V), Vuteks, Fruškogorac, Šparta (BM), NK Stupnik, NK Lučko, NK Varteks


  •  
  •  
  •  
  •  
  •