/Soldo, Šimenc, Simović, Omeyer, Barać, Aouita rođeni na današnji dan DVA VELIKA VRATARSKA IMENA IZ NOGOMETNOG I RUKOMETNOG SVIJETA
omeyer wiki

Soldo, Šimenc, Simović, Omeyer, Barać, Aouita rođeni na današnji dan DVA VELIKA VRATARSKA IMENA IZ NOGOMETNOG I RUKOMETNOG SVIJETA

Soldo, Šimenc, Simović, Omeyer, Barać, Aouita rođeni na današnji dan.

Zvonimir Soldo (Zagreb, 2. studenog 1967.) bivši je hrvatski nogometaš i reprezentativac, danas nogometni trener. Osvojio je s Hrvatskom nogomentom reprezentacijom broncu na Svjetskom prvenstvu 1998. u Francuskoj. Kao igrač odlikovao se visokim profesionalizmom. Nastupao za njemački VfB Stuttgart, čiji je bio kapetan, više od 10 godina. Bivši trener Dinama s kojim je osvojio prvenstvo i kup 2008. godine.

Dubravko Šimenc (Zagreb, 2. studenog 1966.), hrvatski vaterpolist. Igrao za klubove: Mladost od 1975. do 1992., od 1998. do 2000., te od 2002. do 2003.; Jadran (Split) 1991, Volturno 1992/93., Pescara 1993/94. i 1995/96., Como 1994/95., St. Julian Malta ljeto 1995., POŠK od 1996. do 1998., Savona od 2000. do 2002, ljeti 2003. Los Angeles, Chiavari 2003/04., Cremona 2004/05., Bogliasco 2005/06., Neptunes Malta u ljeto 2006., Medveščak 2006/07..
Nastupao za reprezentaciju Jugoslavije 200 utakmica i reprezentaciju Hrvatske 150 utakmica. Osvajač zlatne medalje na Olimpijskim igrama 1988. godine i srebrne medalje na Olimpijskim igrama 1996. godine. Osvajač zlatne medalje na Svjetskom prvenstvu 1986. u Madridu i u Perthu 1991. Osvajač zlatne medalje na Svjetskom ili FINA kupu 1989. u Berlinu i srebrne medalje 1991. u Barceloni. Osvajač srebrne medalje na Europskom prvenstvu u Sofiji 1985, u Bonnu 1989, Firenci 1999 i Kranju 2003. Osvajač srebrne medalje na Mediteranskim igrama 1991. u Ateni i 1993. u Canetu. Osvajač zlatne medalje na Igrama dobre volje u Seattleu 1990. U klupskoj konkurenciji bio je prvak Europe s Mladosti iz Zagreba 1989. i 1990. te s Jadranom iz Splita 1992. Osvajač Kupa pobjednika kupova Europe 1994. s Pescarom i 1999. s Mladosti iz Zagreba. Osvajača Kupa LEN s Pescarom 1996. Osvajač europskog Superkupa s Mladosti iz Zagreba 1989. Osvajač Mediteranskog ili COMEN kupa s Mladosti iz Zagreba 1988. i 1991, te Volturno 1993. i Como 1995. Osvajač državnog prvenstva – 1989., 1990., 1992.. i 1999. (Mladost Zagreb), 1995. (St. Julian Malta) i 2006. (Neptunes Malta). Osvajač nacionalnog klupa – 1989. i 1999. (Mladost Zagreb), 1995. (St. Julian Malta), 2005. (Cremona). U Hrvatskom vaterpolskom savezu, zajedno sa Rencom Posinković, radi kao demonstrator. Dvostruki je dobitnik je Državne nagrade za šport “Franjo Bučar”, kao član reprezentacije 1996., te osobno 2002. godine.

Zoran Simović (Mojkovac, SFRJ, 2. studenog 1954.) je bivši jugoslovenski nogometni vratar. Proslavio se po obranama jedanaesteraca, te čestim (nekad i nepotrebnim) istrčavanjima sa gol linije. Krenuo je sa nogometom kao 13-godišnjak na poziciji napadača. Međutim, nije bio neki trkač te su ga zamolili da stane na gol. Od tada je više preferirao stajati među vratnicama nego u “igri”. Profesionalnu igračku karijeru započeo je u Napretku iz Kruševca, odakle je 1980. godine prešao u redove splitskog Hajduka. Proslavio se na utakmici 1. kola Kupa UEFA protiv lanjskog sudionika poluzavršnice, rumunjske “Universitatee” iz Craiove, kada je Hajduk, ponajviše zahvaljujući njegovim sjajnim obranama jedanaesteraca, prošao u idući krug. Odlične igre u “bilom” dresu dovele su ga i do nastupa za Jugoslaviju, za koju je odigrao 10 susreta, uključujući i legendarni susret kvalifikacija za EP 1984. protiv Bugarske na “njegovom” Poljudu. Jugoslavija se plasirala na završni turnir u Francuskoj. Na tom prvenstvu je Simović u prvoj utakmici imao par pogrješaka, koje su ga stajale reprezentativnog statusa. U idućoj utakmici nije branio on, nego “Zvezdin” vratar Ivković, a nakon loše igre istog u teškom porazu od Danske sa 0:5, Simović se vraća u idućoj utakmici, koju Jugoslavija gubi od domaćina sa 2:3, nakon čega više nikad nije zaigrao za reprezentaciju. Poslije tog prvenstva, potpisao je ugovor sa najboljim turskim klubom Galatasarayem, na inzistiranje tadašnjeg trenera ekipe, Nijemca Juppa Derwalla. Isprva nije mogao odoliti gradskom noćnom životu te je brzo dospio na klupu. Smirio se kad mu je u grad došla obitelj. Za carigradsku momčad je igrao sve do 1990. godine, kada je objavio da se povlači iz nogometa. U jednoj anketi svrstan je na 12. mjesto popisa najboljih inozemnih igrača turskog nogometa svih vremena. Isto tako, prvi je golman (i jedini do Pletikose nekoliko godina poslije) koji je u anketi Večernjeg lista proglašen nogometašem godine.

Saïd Aouita (Kenitra, 2. studenog 1959.), marokanski atletičar, srednjeprugaš (od 800 do 5000 m), Olimpijski pobjednik na 5000 m sa Olimpijskih igara u Los Angelesu, 1984. godine. Prvi je iz plejade sjajnih arapskih atletičara koji, od njegove pojave pa do danas, suvereno vladaju srednjim prugama. Svijetu se prvi puta predstavio na atletskom SP u Helsinkiju 1983, gdje osvaja brončanu medalju na 1500 m. Iako mu je specijalnost bila 1500 m, u povijest atletike ušao je kao prvi čovjek koji je pretrčao 5000 m za manje od 13 minuta (12:58.39, Rim, 22. srpnja 1987). Nadalje, sudjelovao je i u utrci u kojoj je Steve Cram, u Nici 16. srpnja 1985, postao prvi čovjek koji je pretrčao 1500 m ispod 3:30 (3:29.67, Aouita drugi sa 3:29.71). Mjesec dana poslije Aouita postavlja “svoj” svjetski rekord na 1500 m (3:29.46) u, tada zapadnom, Berlinu. Ukupni je pobjednik serije Grand Prix IAAF 1986., 1988. i 1989. godine. Kao što se svijetu predstavio prvi puta na SP, tako se i povlači iz atletike nakon SP u Tokiju, 1991 godine, gdje totalno podbacuje, zauzimajući u finalu, za njega razočaravajuće, 11. mjesto.

Samir Barać (Rijeka, 2. studenog 1973.), bivši hrvatski vaterpolist. Igrao je za velike klubove – od Primorja iz Rijeke, u koje se vratio nakon dugogodišnjeg nastupanja za Bresciju (Italija). Igra na poziciji napadača. Nastupio je 176 puta za hrvatsku vaterpolsku reprezentaciju. Osvojio je zlatnu medalju na Europskom prvenstvu 2010. u Zagrebu, te dvije srebrne medalje u Firenzi i 2003. u Kranju. Sudjelovao je na Olimpijskim igrama 2000. u Sydneyju kao i na Olimpijskim igrama 2004, 2008 i 2012. Osvojio je zlatnu medalju na Svjetskom prvenstvu u Melbourneu 2007. Nakon što mu je istekao ugovor s Primorjem u svibnju 2013. (u 40. godini života) završio je igračku karijeru. U svojoj posljednjoj sezoni osvojio je kao igrač Primorja hrvatski kup i Jadransku ligu.

Thierry Omeyer (Mulhouse, 2. studenog 1976.) je francuski rukometni vratar i najbolji rukometni vratar svih vremena. Prije prelaska u THW Kiel igrao je za francuski Montpellier HB s kojim je 4 puta osvojio prvenstvo i kup, te 2003. godine i rukometnu ligu prvaka. S reprezentacijom je osvojio naslov svjetskog prvaka 2001. godine, te naslov europskog prvaka 2006. godine. Na EP 2006. godine proglašen je za najboljeg vratara. Za reprezentaciju je odigrao prvu utakmicu u rujnu 1999. godine u kvalifikacijama za EP protiv Rumunjske.

Foto Wikipedija

Podijeli
  •  
  •  
  •