/Slavonski studentski inat poharao Istru POGLED IZNUTRA
futsal unisport osijek

Slavonski studentski inat poharao Istru POGLED IZNUTRA

Sjajne su rezultate ostvarili osječke studentice i studenti na nedavnim Unisport Finalsima održanim u prekrasnom Rovinju. Osim berbom medalja naši mladi sportaši iskazali su se i u svim drugim aktivnostima, zabavi, pjesmi, plesu, navijanju.. Sve je detaljno opisao Milenko Korica, Član sportske delegacije Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.


 

Sportska delegacija I sportske reprezentacije Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera i ove godine su nastupile na UniSportFinals-ima u Rovinju od 27.05. – 30.05.2018. Boje grada Osijeka i osječkog Sveučilišta ove godine branilo je mislim do sada rekordnih 120 predstavnika, zajedno sportaša, profesora I voditelja, te je ova godina bila izrazito plodonosna u berbi medalja. Prvi puta nakon prvog dana natjecanja Osijek je imao izborenih 7 finala u timskim sportovima, te još 3 polufinala izborena u stolnom tenisu u obje konkurencije i u muškom tenisu. Drugi dan po naše Sveučilište počeo izvrsno, gdje su prve medalje potvrđene I to iz šaha, gdje su i cure I dečki osvojili srebrnu medalju, što je bio samo početak jednog prelijepog dana koji će se pamtiti još dugo. U prijepodnevnim satima bilo je vrijeme da se počnu viteške I epske borbe za osvajanje zlatnih odličja, koja su našem Sveučilištu izmicala nekoliko puta prethodnih godina. Prvi na sportski “megdan” izašli su odbojkašice i odbojkaši koji su svoje “bitke” vodili protiv ekipa Rijeke (cure) I Zagreba (muški) u dvorani Gimnassium. Na žalost djevojke nisu uspjele ostvariti još jedno iznenađenje koje su dan ranije uspjele izbacivši favoriziranu ekipu Sveučilišta u Zagrebu u polufinalu. Igračice riječkog Sveučilišta jednostavno su bile bolje, snažnije i u igranije, a I kada se pojavila naznaka da naše cure mogu napraviti čudo, ozljedila nam se jedna od glavnih igračica te su šanse za osvajanjem prvog zlata bile gotovo nepostojeće. Djevojke su hrabro I dostojno odigrale finale te osvojile 3. Srebro tog dana za naše Sveučilište. Paralelno sa odbojkaškim finalima igrala su se razigravanja u stolnom tenisu, gdje su dečki nakon polufinalnog meča krenuli u borbu za brončanu medalju, jer u polufinalu su izgubili od favoriziranog i uigranijeg tima Sveučilišta iz Zagreba. Za treće mjesto vodila se prava drama ali na kraju naši dečki izgubili su 3:2 u ukupnom rezultatu te im je medalja izmakla “za dlaku”. Djevojke su također u polufinalu izgubile nakon dobre borbe koja ipak nije bila dovoljna za finale, ali zato su uspjele doći do snage te osvojiti 3. mjesto i prvu brončanu medalju za naše Sveučilište.

 

U isto vrijeme samo 10 ak metara dalje, na drugom terenu odigravala se prava drama u muškom odbojkaškom finalu. Na prvi pogled, nakon prva dva odigrana seta nazirao se sličan epilog da bi mogao biti I kod muških kao što je bio kod cura, jer igrači zagrebačkog Sveučilišta su glatko dobili prva dva seta finala protiv naših momaka i sve se činilo da tu nema povratka… No, onda počinje buđenje i nevjerojatan ulazak naših igrača u finale, tj može se reći, naši dečki su se pojavili napokon u finalu. Tako je krenula prava rapsodija odbojke i timskog duha! Vođeni nevjerojatnom publikom, timskim duhom, zajedništvom, staloženom glavom i srčanošću naša ekipa se vraća u utakmicu dobivši 3. i 4. set glatko s velikom razlikom te je postalo jasno da će se pobjednik finala znati nakon “tie-break-a”, tj 5. Seta. U 5 setu od prvog poena vladala je prava drama i neizjesnost koja se mogla “rezati nožem u zraku” kako su rekli neki navijači a i sami igrači. Utakmica je ušla u “poen za poen” završnicu te se tada znalo da će pobjediti ona ekipa koja ima “jaču i stabilniju glavu”. Nakon 3 spašene meč lopte, naši dečki dolaze do prednosti 17:16 i u idućem poenu zagrebački igrači čine grešku koje je izazvala pravu ekstazu među igračima, stručnim stožerom i mnogobrojnom osječkom publikom na tribinama jer to je značilo da je Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku osvojilo ZLATO nakon duže vremena a prvo iz muške odbojke nakon više od 10 godina! Slavlje je moglo započeti za odbojkaše ali…

odbojkaši unisport

Kao i dan prije svi sportaši našeg Sveučilišta pa tako i odbojkaši su nakon kratkotrajnog slavlja u dvorani, pohitali  nošeni svojim uspjehom pružiti podršku u drugu dvoranu svojim kolegicama i kolegama koji su započinjali svoja putovanja ka vrhu u drugoj dvorani i to u rukometu. Nošeni pjesmom i navijanjem uz slavonske hitove svi zajedno ulaze na tribine dvorane “Valbruna” gdje slijedi nastavak sportske euforije. Djevojke su nakon prave gladiatorske borbe na terenu na kraju ipak poklekle ispred iskusnije ekipe Sveučilišta u Zagrebu te je pobjeda u finalu otišla na stranu zagrepčanki… Zlato je izmaklo za malo koncentracije i strpljenja ali slavlje se moglo nastaviti još jače jer to je bila peta medalja osvojena u danu za Osijek i osječko Sveučilište! Odmah nakon cura uslijedilo je muško finale u rukometu gdje su dečki nošeni publikom davali svoje maksimume koji su nažalost u nekim trenucima zbog euforije činili i neke pogreške koje su ih na kraju koštale prvog mjesta. U muškom finalu bolja ekipa je bila ekipa Sveučilišta u Rijeci, ali to nije omelo osječke rukometaše da zajedno nastave slaviti… Šesta medalja je pribrojena Osijeku…. U trenucima kada se odigravao rukomet, muška ekipa tenisača igrala je polufinale gdje su nakon velike drame izgubili ukupnim rezultatom 2:1 te otišli u razigravanje za 3. mjesto. Zbog umora igrača i iscrpljenosti ekipe i taj meč nažalost gube te ostaju s “drvenom” medaljom koja nikako nije njihov maksimalni doseg…. Važno je napomenuti da je za Sveučilište u Osijeku igrao kolega Ivan Matoković koji je ujedno bio i jedan od glavnih igrača odbojkaške ekipe te je nakon 2 sata I 20 minuta odbojkaškog trilera bez odmora, trčao da stigne na svoj polufinalni meč tenisa, koji je po njega krenuo jako loše. Kolega je gubio u polufinalu 0:5 u “gem-ovima” te je bilo vidljivo da je iscrpljen od prethodnog meča odbojkaškog finala. I baš tada opet kod naših igrača proradi ono nešto, što možemo nazvati INAT, te kolega uspjeva čudesno preokrenuti meč sa 0:5 na 7:6 u svoju korist te nakon još sat i po sportske borbe omogućava našoj ekipi razigravanje u parovima jer ukupni rezultat je bio u tom trenutku 1:1. Zbog iscrpljenosti svih igrača, a ne samog ovog kolege nažalost to su bili zadnji atomi snage u pokušaju da se nešto preokrene, no bezuspješno…. Iako bez medalje, svaki sportaš čestitao je njima na pruženoj borbi i hrabrosti koju su pokazali… Još tri finala ostala su do kraja dana i to kakva!?

U večernjim satima zakazana je utakmica ženskog košarkaškog finala gdje su rivalke bile djevojke Sveučilišta iz Zadra i naše djevojke. Zbog lošijeg tajminga i same organizacije brojna osječka publika i sportske delegacije nisu mogli biti prisutni na tribinama tijekom tog finala jer je baš u to vrijeme organizirana dodjela medalja i pehara za sve do tada odigrane sportove. Svi smo jako negodovali jer nismo mogli biti uz naše djevojke koje su bile na svim mečevima drugih osječkih sportaša kada god su mogle. U tome trenutku kao “fun fact” moram istaknuti kako je do izražaja opet došla naša domišljatost, zajedništvo i inat. Ako već ne možemo biti pristuni fizički na tribinama, odlučili smo gledati finale putem prijenosa uživo preko “malih ekrana” i pri tom doslovno mislim malih ekrana – jer finale smo gledali preko mobilnih telefona koje smo poslagali u nekoj kružnoj formaciji ni manje ni više nego u kalić u kojem se bila posađena maslina. Najsmiješnije u tome svemu je bilo to što je oko jednog kalića I masline bilo nagurano i natrpano oko 20 – ak osoba koje su skakale, vikale, pjevale, nervirale se i veselile svakom postignutom košu naših košarkašica…

unisport

Dok smo mi (pod mi mislim svi sportaši navijači) vodili svoju borbu oko gledanja utakmice, na terenu se odvijala prava epska predstava koju možemo razdvojiti u 2 čina. Prvi čin je regularni dio utakmice gdje su se obje ekipe stalno izmjenjivale u vođstvu, a prava šokantna završnica uslijedila je u zadnjih 30 sekundi regularnog dijela utakmice. Naše cure u kontri rade pogrešno dodavanje koje igračice zadarskog Sveučilišta “čitaju” i preokreću završnicu svojom kontrom u svoju korist, te je rezultat 9 sekundi prije kraja bio 63:65 za Sveučilište u Zadru. U tom trenutku svima je zastao dah i zavladala je nevjerica na licima svih nas iz osječke delegacije. Loptu nakon “time-outa” privaća Petra Šimunić koja preuzima punu odgovornost I na samo njoj znan način iz “mrtvog kuta” baca loptu u trku ispod ruke 2 sekunde prije kraja utakmice lopta prolazi kroz obruč te utakmica odlazi u produžetak. U tom trenutku iz potpune “depresije” i nevjerice sve navijače obuhvaća neviđena euforija I olakšanje… Igra se dalje!!!

U drugom činu ove predstave što je bio zapravo produžeta ništa manje nije bilo zanimljivo ili dramatično nego u prethodnom dijelu. A kako su to naše djevojke očito navikle, utakmica ulazi u super dramatičnu završnicu u zadnjih 30 ak sekundi. Nakon dužeg i razrađenog napada i pada koncentracije naših djevojki, suparnice iz Zadra zabijaju koš za prednost 7 sekundi prije kraja produžetka. Kod zadranki zavladalo je preuranjeno slavlje i sada dolazi do pada koncentracije kod njih, te to koriste naše djevojke brzim dodavanjem lopte preko cijelog terena igračicama koje su brzinom svjetlosti otrčale pod protivnički koš, te iskoristili ležerno vraćanje zadranki, zabivši koš u zadnjoj sekundi što je značilo – OSIJEK osvaja 2. zlato i 8. Medalju. Slavlje je moglo da se nastavi.

unisport odbojkašice

U isto vrijeme u drugoj dvorani odigravalo se finale u futsalu u ženskoj konkurenciji gdje su naše djevojke dosegle svoj maksimum oslabljene ne igranjem nekoliko standardnih igračica, osvajanjem odličnog 2.mjesta. Finale su zasluženo i s lakoćom osvojile suparnice iz Sveučilišta u Zagreba “prošetavši” se kroz cijelo prvenstvo. Naše djevojke pružile su svoj maksimum i zasluženo osvojile srebrnu medalju, ukupno 9. za Sveučilište iz Osijeka.

Za kraj je ostala prava poslastica za sve ljubitelje sporta a naročito za ljubitelje “najvažnije sporedne  stvari na svijetu” u dvoranskoj inačici i izvedbi. Zadnje finale čekalo je najbolje muške futsal ekipe – ekipa Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku i ekipa Sveučilišta u Zagrebu. Nakon odličnog i odvažnog starta utakmice naša ekipa prva dolazi do prednosti protiv favorizirane ekipe iz Zagreba. Zagrebački studenti nedugo zatim poravnavaju rezultat te se na poluvrijeme odlazi neriješenim rezultatom što je bio realan rezultat za odličnu igru obiju ekipa koja je prikazana do tada. Tijekom poluvremenske stanke vjerujem da su svi osječki sportaši napokon uspjeli doći podržati svoje kolege u zadnjoj “bitki” ovog dana. Tribine su bile ispunjene glasnim navijačima i bodrenje ekipe je započelo najjače i najglasnije što je moglo. Nošeni stihovima legendarne Kićine pjesme koja je odjekivala tribinama punim navijača cijela Slavonija se počela inatiti favoriziranoj ekipi Sveučilišta iz Zagreba te je sve to kulminiralo golom za prednost naših igrača 10 minuta prije kraja. Svi su bili u ekstazi, i cijelom dvoranom su se orile osječke pjesme i uzvici. Nestrpljenje do konačnog sudačkog zvižduka i gledanje na vrijeme na semaforu koje je u tim trenucima izgledalo kao da stoji, ubrzavalo je disanje i otkucaje srca svih navijača. A onda nakon u nekom trenutku kroz dvoranu se probiše dva zvižduka koja su označili jedan kraj, i to utakmice, a istovremeno veliki početak neviđenog veselja i slavlja svih pristunih. Osijek je dobio još jedne šampione, osvojeno je 3. zlato te se na konto mogla upisati 10. medalja našeg Sveučilišta!!! Publika je nakon kraja pjevanjem pozdravila svoje šampione a GRAD NA DRAVI mogao je početi slaviti uz istomene stihove.

Uza sva osvojena odličja važno je napomenuti da smo osvojili i tri individualna priznanja za najbolje igrače u konkurenciji košarkašica, nogometaša i odbojkaša. Titula “MVP” za košarkašice pripala je Petri Šimunić, Marin Ištvanić uzeo ju je u fursalu dok je “MVP” pehar odbojkaškog prvestva dodijeljen Marku Orošliću.

Za kraj svima koji me pitaju kako je Osijek uspio pobijediti favorizirane ekipe danas mogu samo dodati ovo: Kako se postaje šampion? Sa pravom ekipom lako! Odlična ekipa izađe na teren, inat proradi i onda svi daju sve od sebe i izgore do sjajnog kraja i to sve se začini atmosferom sa tribina uz najjaču podršku te naravno da ishod ne može biti drugačiji!

Ovim putem (su)igračima, treneru, profesoru i naravno navijačima te cijeloj delegaciji osječkih sportaša čestitam još jednom na svemu osvojenom i pokazanom, a toga svega je bome bilo jako jako puno!!! Puno truda, rada, borbe, inata, padova (i još više ustajanja nakon tih istih padova), pjevanja, skakanja, trčanja, bodrenja donijelo je nezapamćenu atmosferu koja je bila zagrijana na svakoj utakmici do usijanja, i koja je svima davala energiju postizanje ciljeva koji su bili iznad očekivanih!!! Sve delegacije su došle kao reprezentacije pojedinih sportova svog Sveučilišta ali Osijek je pokazao da su SVI njegovi studenti JEDNA REPREZENTACIJA koja uvijek diše zajedno!!! Pune tribine i sportska borilišta “ludih” igrača/navijača!!! Svi smo bili u svakom trenutku jedni za druge, bilo na tribinama, ispred malih ekrana (i ispred još manjih “touch screen” ekrana ispod maslina ili na slavljeničkim podijima! Grad na Dravi može da se slavi I da se cijela Slavonija inati svojim šampionima! 120 ljudi = 10 medalja (3 zlata, 6 srebra, 1 bronca) = 1 TIM/REPREZENTACIJA = 1 DUŠA!

OSIJEK ALEE!!!!

Tekst: Milenko Korica

Podijeli
  •  
  •  
  •