/Najbolji strijelac u povijesti NK Osijek – Ivan Lukačević
ivan lukačević

Najbolji strijelac u povijesti NK Osijek – Ivan Lukačević

7. listopada 1946. godine rođen je jedan od najvećih nogometaša koje je Osijek imao, a imao ih je zaista jako puno. Ovo je kratka priča o Ivanu Lukačeviću Luksu, najvećoj legendi osječkih bijelo-plavih.

Rođen u teškim poratnim vremenima Ivan se već kao mali počeo zanimati za nogomet, pa je bio na doslovno svakoj utakmici NK Mladosti Seleš u kojoj je učinio svoje prve nogometne korake. Nakon Mladosti prelazi u nedaleki Dinamo Orlovnjak gdje već polako izrasta u vrsnog nogometaša, a zanimljiva je priča da je u jednom susretu u juniorskoj konkurenciji uspio zabiti čak 8 pogodaka.

Nakon Mladosti i Dinama koji danas na žalost ne postoje, ali njihovo nasljedstvo je sačuvano u NK Vitez 92 koji je ujedinio te klubove, Luks odlazi u Valpovku gdje se na zadržava dugo, ali zato u Belišću stvara nogometno ime. Belišćani su na njegovim krilima počeli pisati svoju nogometnu povijest ( iako je i prije bilo zapaženih rezultata), pa su tako 1967. godine postali prvaci Hrvatske i plasirali se u 2. saveznu ligu Zapad, ali tamo se nisu dugo zadržali.

Kako je Ivan igrački odskakao čak i u drugoligaškom društvu 1972. godine dolazi u najveći slavonski klub, NK Osijek gdje ulazi u – legendu! Tamo je okružen boljim igračima od njegovih dotadašnjih suigrača i tamo je potpuno eksplodirao njegov talent, ali zahvaljujući i velikom gradu njegov boemski duh. Luks je vrlo brzo postao omiljen u momčadi ali i čitavom gradu zbog svoje dobrote kojom je jednostavno zračio na sve strane. Tu njegovu dobrotu su nebrojeno puta koristili krivi ljudi, ali Luks je preko toga lakonski prelazio.

Iako ih je odigrao jako puno, najveća utakmica u njegovoj karijeri, kao i svakoga tko je nastupio na njoj je odigrana 19. srpnja 1973. godine na zagrebačkom Maksimiru.

Dva uzastopna neuspjeha prethodila su ovom kako su svi u Osijeku vjerovali povijesnom uspjehu i povratku u prvoligaško društvo nakon 17 godina. Sve je te 73. počelo još dok su sva divlja kupališta od Pampasa, “Želje” do lijeve obale preko puta Kožare (kao i još nedovršene Kopike, nap.a.) ostajala pusta kad bi vojska navijača jurila u Gradski vrt osjećajući da je kucnuo čas. I kad je ždrijeb odredio da, u trećem pokušaju uzastopce, u prvoligaški vlak osječki “bijelo-plavi” mogu uskočiti budu li, prvo, bolji od Prištine, a onda i od pobjednika sraza Zagreb – Proleter (Zrenjanin), tjednima je sve ostalo palo u drugi plan.

Na svim se mjestima u gradu doslovce govorilo samo o nogometu, da bi 25. lipnja, poslije pogotka novaka Dušana Bašića (pristiglog tjedan ranije iz kulskog Hajduka, golgetera drugoligaškog “Sjevera”, nap.a.) i minimalne pobjede nad Prištincima, ionako visoka temperatura – stvorila teško opisiv zanos svih navijača i čitavog grada. No, iako igrači Prištine sa 30.000 navijača iza sebe nisu birali sredstva u uzvratu, opet je pobijedio Osijek (2:1, Lj. Petrović i Bašić) i do ostvarenja osječkog sna ostala je još “samo” najneugodnija prepreka – NK Zagreb predvođen tada mladim trenerom Vlatkom Markovićem…

Nakon očekivanog uspjeha protiv Prištine trener je osječane odveo u Orahovicu na pripreme i odmak od silne histerije koja je vladala u Gradu na Dravi. Po povratku u Osijek smjestili su se u hotel gdje su se – otrovali, pa je prvi susret odgođen za tjedan dana. Pred 22 000 gledatelja u Gradskom vrtu odigrana je šahovska partija između Vlatka Markovića i osječkog trenera Milana Antolkovića koja je završila bez pobjednika 0-0. Osječki strateg je koristio sljedeće igrače: Dugalić, Iličin, Dumančić, Milić, Lončarić, Rupnik (od 60. Lončar), Čordaš (od 60. Grnja), Bašić, Lukačević, Lj. Petrović i Žutelija.

Nakon osječkog dvoboja pitanje budućeg prvoligaša bilo je potpuno otvoreno i uzvrat na Maksimiru je čekan sa posebnim nestrpljenjem, među 64 128 gledatelja sa kupljenim ulaznicama bilo je preko 25 000 osječkih drukera koji su preplavili Zagreb sa nadom da dobivaju prvoligaša. ( iako je uvriježeno mišljenje da je ovo utakmica sa najviše gledatelja pred koliko je igrao NK Osijek, to nije točno, rekord je 70 000 gledatelja u Beogradu protiv Zvezde.) Iz Osijeka je osim sjajne momčadi stigla i sjajna poruka :  “Slavonijo, majko naša, imat ćeš prvoligaša”! Antolković je na maksimir izveo sljedeću postavu Dugalić, Iličin, Dumančić, Milić, Lončarić, Rupnik, Čordaš, Bašić, Lukačević, Lj. Petrović i Žutelija, a u nastavku su minutažu dobili i Grnja i Lončar.

Legendarni Pero Močibob je u 38. minuti doveo zagrebaše u vodstvo, a početkom drugog dijela osječani rade potpuni preokret i pogocima Ljupka Petrovića i Bašića bacaju u delirij kako osječane na tribinama, tako i one malobrojne koji su u svom gradu uz radio prijemnike pratili događaje iz Zagreba. Zagrebaše je u igru vratio svojim drugim pogotkom Pero Močibob i odveo susret prema pravoj drami, jedanaestercima. A tamo se proslavio vratar domaćih, Horvat koji je obranio udarce Milića i Bašića. Prvoligaški san je napokon ostvaren 1977. godine, a osječani su nakon toga samo jednu sezonu bili drugoligaši nakon što su ispali 1981. godine.

Luks je od 1975. do 1980. godine tokom ljetnih mjeseci odlazio u Kanadu gdje je igrao za klub hrvatskih iseljenika Toronto Metros Croatia, odnosno Toronto Blizzard kako se klub kasnije zvao. Tamo je imao čast igrati sa legendarnim portugalcem Eusebiom, a bili su iznimno uspješan tandem pa je Luks zabio 44 pogotka u 80 nastupa. Uz sjajne osobne uspjehe, okitili su se i naslovom prvaka Sjeverne Amerike 1976. kada su u finalu tog natjecanja slavili protiv FC Minnesota Kickers 3-0 a strijelci su bili Lukačević, Eusebio i Ivaira, a za Toronto je nastupio i Ivica Grnja.

Metros-Croatia 76 Road Team 2

Nakon što NK Osijek ispada iz prvoligaškog društva i Ivan Lukačević završava svoju veliku karijeru i posvećuje se radu sa djecom što ga je ispunjavalo jako dugo nakon prestanka igranja, a kao klupskoj legendi nije mu bilo ispod časti niti raditi na stadionu.

Ivan Lukačević je u bijelo plavom dresu postigao 128 pogodaka u prvenstvu što ga čini najboljim strijelcem kluba u povijesti. Njegov zaštitni trade mark su golovi glavom, pošto je bio jednostavno nezadrživ u skoku, a sa bokova su lopte stizale kao na tekućoj vrpci.

Nogometni navijači su poznati kao posebna kategorija, teško nekoga zavole, ali kada zavole to je zauvijek, i taj netko je poseban i nogometaš i čovjek. Kohorta je iz čitave povijesti NK Osijeka izdvojila samo petoricu koji su za njih najveći, a nabrajati one koji nisu u tom društvu je besmisleno, znamo jako dobro koliko je vrhunskih igrača prošlo kroz Gradski vrt i ranije preko stadiona uz Dravu. Ivan Lukačević Luks je jedan od navedene petorice, veći kompliment od voljenog Osijeka nije mogao dobiti.

kohorta legende

Luks je ovaj svijet prerano napustio 26. srpnja 2003; samo nekoliko dana nakon 30 godišnjice najveće utakmice u njegovom životu..

Podijeli
  •  
  •  
  •