/Miha: Neka to bude noć za pamćenje MARIO MIHIĆ PRISJEĆA SE EUROPSKIH OKRŠAJA BIJELO PLAVIH
kohorta osijek foto šime

Miha: Neka to bude noć za pamćenje MARIO MIHIĆ PRISJEĆA SE EUROPSKIH OKRŠAJA BIJELO PLAVIH

Nema ljepšeg nogometnog dokazivanja od onoga na međunarodnoj sceni. Najdraže su mi uvijek bile te europske utakmice, vjerujem i većini vama, jer je ipak stvar prestiža igrati pod okriljem UEFA-e i predstavljati svoju državu u konkurenciji poznatih i priznatih inozemnih klubova. Startali smo u srpnju 1995. kada nam je ždrijeb u pretkolu Kupa UEFA dodijelio Slovan iz Bratislave, a da nismo imali priliku zaigrati u Gradskom vrtu jer je procjena sigurnosne situacije bila takva da smo domaćini morali biti u Zagrebu, u Kranjčevićevoj ulici. I sjećam se koliko sam tada bio razočaran što se ne igra na našem stadionu, bez obzira na to što smo u slovačkoj metropoli izgubili sa 4:0 i objektivno ostali bez ikakvih šansi za prolaz…

„Lomili“ smo ugledne suparnike

U ljeto 1998. imali smo euro-premijeru pred osječkom publikom i to s belgijskim Anderlechtom. „Kraljevski“ klub bio je apsolutni favorit zbog svoga rejtinga, ali je bačen na koljena. Bilo je 3:1 i pune tribine su „proključale“ jer su svi bili svjesni kakav je trijumf ostvaren. Sigurno Osijek nije bio u to vrijeme kvalitetniji od Belgijanaca, ali su ogroman motiv, srce i podrška navijača gurnuli Bijelo-plave prema podvigu. Doduše, Anderlecht nas je ipak eliminirao, no pokazali smo mu „zube“, itekako. U gostima nam je 2000., kao prvi u europskom nizu, bio respektabilni danski Brondby. Dobili smo ga u Kopenhagenu (2:1) i trebalo je na svom terenu potvrdili plasman u drugo kolo. Opet je navijanje bilo takvo da nas Danci jednostavno nisu mogli slomiti (0:0). Sljedeći je bio bečki Rapid, još jedno poznato ime, klub s pregršt osvojenih trofeja. I pao je u Gradskom vrtu (2:1) ponovno u sjajnom ambijentu, kada su svi živjeli za još jednu veliku pobjedu.

Treba nam opet ono pozitivno „ludilo“

Tako je bilo iste sezone i protiv praške Slavije, još jednog suparnika bogate povijesti i tradicije. Nikada neće izblijediti onih 2:0 i fantastična atmosfera koju je stvorila „Kohorta“, a zdušno prihvatili i svi ostali gledatelji. Cijelim je gradom vladalo ono pozitivno „ludilo“, kada je nogomet bio najvažnija stvar i najčešća tema razgovora među našim sugrađanima. Bila je to jesen za pamćenje, koja će se još dugo prepričavati u gradu na Dravi. U srpnju i kolovozu 2017. jedan novi i po mnogočemu drugačiji NK Osijek vratio se na europsku pozornicu. Švicarski Luzern je osjetio da u inače mirnoj Slavoniji postoje strastveni „tifozi“ koji su proslavili pobjedu svojih miljenika (2:0), da bi nakon toga uslijedio senzacionalni trijumf nad slavnim PSV-om. Rugali su se Nizozemci, iako smo ih dobili usred Eindhovena, da su došli u „podrum Europe“. A znamo kako su prošli u uzvratu, kada je u Osijeku sa svih strana „grmjelo“ od potpore krajnje motiviranim i pokazalo se – igrački krajnje nadahnutim Osječanima. Pisala se tada nova stranica klupske povijesti, a slavlju nije bilo kraja još danima nakon prolaska u play-off rundu Europske lige.

Ponosno pokažimo svoje boje!

Pun stadion imali smo, dakako, i u završnom krugu tih kvalifikacija, kada smo ugostili bečku Austriju, koja se mogla pohvaliti i nastupima i u Champions League.  Nažalost, nesretno smo poraženi u Gradskom vrtu (1:2) uz onaj promašeni jedanaesterac kod vodstva od 1:0, no i u toj utakmici se odlično navijalo. Sezonu poslije u srce Slavonije stigao je slavni Rangers (0:1) gdje nam je ipak bilo potrebno više od onih 7.112 navijača da bismo Škote natjerali na paniku u okolnostima kada nam je momčad sasvim dominirala na terenu… I sve bi ovo trebala biti fina uvertira za ono što nas čeka u četvrtak, 1. kolovoza, od 20,45 sati. Tada ćemo opet ponosno pokazati svoje boje i odanost najdražem, bolje je reći – jedinom klubu. I treba nas biti što više jer je brojnost itekako važna, svakome od nas. Jednostavno, u takvim prigodama uloga navijača poprima posebnu dimenziju. Stoga se slažem s prijateljima i poznanicima, svima onima koji na raznim forumima poručuju kako nema isprika za nedolazak. Idemo zajedno u novu sportsku bitku, svjesni da opet možemo puno toga napraviti. Ne propustimo to učiniti. Da nam večer nakon „tekme“ bude savršena, još jedna u kojoj ćemo uživati.

Napisao: Mario Mihić

Podijeli
  •  
  •  
  •