/Michel Platini – najveći Francuski nogometaš svih vremena ODVEO GALSKE PIJETLOVE DO PRVE EUROPSKE TITULE
platini_maradona

Michel Platini – najveći Francuski nogometaš svih vremena ODVEO GALSKE PIJETLOVE DO PRVE EUROPSKE TITULE

Francuzi su u posljednje vrijeme postali nogometna velesila. Ili da budemo precizni, njihova nogometna reprezentacija u kojoj je najmanje Francuza. Prvi veliki rezultat koji su ostvarili donio im je Talijan Michel Platini. On je predvodio Galske pijetlove do prve velike titule, do naslova prvaka Europe 1984. godine. Prije njega za najvećeg francuskog nogometaša smatran je Raymond Kopa, koji je zapravo bio Poljak, a nakon njega predvodio ih je Alžirac Zindine Zidane, dok je danas riječ o pravoj legiji stranaca.

Michel Platini rođen je 21. lipnja 1955. godine, roditelji su mu bili kuhari, oboje talijanskog porijekla, djeca useljenika iz Italije. Otac Aldo Platini bio je nogometaš amater, pa sportski direktor u Nancyju, gdje je i Michel Platini počeo kao junior. Saint-Etiene je s njim zadnji put bio prvak Francuske. S 28 godina igrački je “eksplodirao” i, prešavši u torinski Juventus, tri je godine za redom bio najbolji strijelac talijanskog prvenstva, i tri je godine za redom (1983., 1984. i 1985. godine) biran za najboljeg nogometaša Europe (današnji Ballon d’Or) što nikada nitko drugi nije uspio do Lionela Messija koji su je osvajao 4 puta u nizu od 2009. do 2012. Bio je prvak Europe s Juventusom i Francuskom. Dominirao je na Europskom prvenstvu 1984. godine, kada je Francuska pobijedila. Kasnije je bio izbornik Francuske nogometne reprezentacije. Platini je postigao najviše golova, igrajući na turnirima, za Francusku, 14. Kada se uhvatio posla predsjednika Uefa-e prilično je potamnio svoj sjaj u očima mnogih, posebice nakon optužbe i presude za korupciju nakon čega je i udaljen iz nogometa

Da je riječ o sjajnom igraču pokazao je veću svojoj prvoj ozbiljnoj sezoni u prvoj momčadi Nancya koju je kao 17-godišnjak predvodio do naslova prvaka u 2. francuskoj ligi sa 17 postignutih golova. 1978. donio je prvi trofej Nancyu zabivši jedini pogodak u finalu kupa protiv Nice, a onda je otišao na Svjetsko prvenstvo u Argentinu. Tamo je bio veliko razočaranje, nije odigrao dobro kao niti ostatak reprezentacije, ali su fanovi njega uzeli na zub pa je kroz čitavu sljedeću sezonu bio meta zvižduka gdje god se pojavio na terenu. Bez obzira na to, kako mu je sljedećeg ljeta isticao ugovor s Nanycem mnogi su se klubovi pokušavali domoći najtalentiranijeg europskog nogometaša, najuporniji su bili Inter, PSG i Saint-Étienne koji je na kraju pobjedio u toj borbi i potpisao Platnijia na 3 godine. U Saint-Étienneu su ga doveli da bi napravili veliki rezultat u Europi, no nisu uspjeli, upisali su neke velike pobjede, ali trofej nisu osvojili. Jedini trofej koji im je Platini donio bio je naslov prvaka 1981, te dva finala Kupa u kojima su poraženi od Bastie i PSG-a.

Uslijedio je odlazak u Juventus i vrhunac njegove karijere. Nije mu bilo lako na početku, bio je na rubu odlaska već u prvoj zimi jer se teško nosio s kritikama talijanskih medija koji su bili nemilosrdni očekujući od skupocjenog pojačanja da na terenu pokaže puno više. Nakon što su ga nagovorili na ostanak, u proljeće je Platini zaigrao sjajan nogomet, okružen s puno talijanskih reprezentativaca koji su tada bili svjetski prvaci, izborio se za promjenu sustava igre i to ga je preporodilo. Dovukao je Staru damu do finala Europskog kupa gdje je ipak slavio HSV te su osvojili talijanski Kup. Tu je krenula njegova velika berba trofeja, kako momčadskih tako i osobnih, kako smo rekli osvojio je tri puta u nizu nagradu za najboljeg nogometaša Europe, odveo Francusku na vrh kontinentalnog nogometa, s Juventusom je vladao Italijom i radio odlične rezultate u Europi što je kulminiralo osvajanjem Kupa prvaka 84/85 kada je odigrala jedna od najkotroverznijih utakmica svih vremena. To finale Kupa prvaka igralo se u Burxellesu, na Heyselu, a prije njegovog početka poginulo je 39 navijača, a još ih je 600 ozljeđeno. Platini je bio u glavnoj ulozi u rušenju Liverpoola. Nakon njegovog dodavanja Zbigniew Boniek je iznudio prilično kontroverzan kazneni udarac kojeg je Platini pretvorio u konačnih 1:0 za Juventus. U dresu Stare dame završio je karijeru 1987. godine, a nakon toga je bio šef organizacije Svjetskog prvenstva 1998. godine, bio je francuski izbornik, dopredsjednik njihovog saveza te predsjednik Uefe.

Michel Platini bio je pravi nogometni čarobnjak, kao vezni igrač postizao je strašno puno golova (Nancy 98, Saint-Étienne 58, Juventus 68, Francuska 45), a dobar dio njih iz slobodnih udaraca. Iako se danas puno priča o slobodnjacima Messija, Platini je možda i najbolji svih vremena u toj disciplini. U zoni do 25 metara za njega je slobodni udarac bio – penal! Pogledajte i sami:

Podijeli
  •  
  •  
  •