/Lavica Željka vodi vukovarske rukometašice prema prvoj ligi ŽELJKA BLAŽEVIĆ KAPETANICA JE TRENUTNO TREĆE EKIPE 2. HRL SJEVER
željka naslovna

Lavica Željka vodi vukovarske rukometašice prema prvoj ligi ŽELJKA BLAŽEVIĆ KAPETANICA JE TRENUTNO TREĆE EKIPE 2. HRL SJEVER

Željka Blažević kapetanica je ŽRK Vukovar koji igra sjajnu sezonu u 2. HRL, u samom vrhu su prvenstvene ljestvice s 5 pobjeda i jednim porazom, i polako ali sigurno rađaju se ambicije o najvišem dometu, o naslovu prvaka i plasmanu u 1. HRL. Željka je pravo oličenje kapetana što ćete i vidjeti kroz daljnji razgovor.

– Rođena sam 14. svibnja 1988. u Vukovaru, završila sam četverogodišnju srednju školu, smjer hotelijersko turistički komercijalist, te sam završila s odličnim uspjehom! Trenutno sam zaposlena u OŽB Vukovar, gdje radim kao servirka već godinu pol i zadovoljna sam svojim poslom, jer danas u Vukovaru dobiti priliku za radno mjesto je na žalost, pojam – predstavila nam se Željka koja je samohrana i ponosna majka trogodišnjeg Adriana.

– Adrian je moja snaga i motivacija da nikad u životu ne treba odustati i da treba“nastaviti hodati“ kao što i kaže moja tetovaža “keep walking“!

željka lavica blažević

Kako su krenuli sportski putevi za Željku?

  • Rukomet treniram već 13 godina ali to nije bila moja prva sportska ljubav nego odbojka koju sam trenirala od 4 razreda osnovne, igrajuci za školu i klub! Zatim sam probala i karate nešto vrlo kratko, bilo je tu i tenisa ali evo, na kraju ipak prvi rukometni trening je ostao u sjećanju kao da je jučer bilo… Prepuna dvorana djevojčica, nas preko tridesetak, na čelu s našim i današnjim predsjednikom kluba Slobodanom Božanovićem! Od cijele te grupe, nakon toliko godina ostalo je svega nas četiri! Ta volja i upornost su me zapravo i natjerale da se zadržim u rukometu! Ti rukometni početci bili su u rukometnom klubu“Borovo“ gdje sam gradila svoje prve rukometne korake, zatim se klub bio ugasio! Nedugo poslije toga, na našu inicijativu nagovorile smo predsjednika da osnuje naš klub“ŽRK Vukovar“ tako da se to ubrzo i ostvarilo godine 2006.

Kako je to izgledalo na samom početku novog kluba?

  • U to vrijeme su zapravo postavljeni dobri temelji gdje je vidno bilo prikazano koliko smo se penjali na ljestvici u kratkom vremenskom periodu, gdje su brzo postizani dobri rezultati! A sve to sigurno ne bi bilo, da nismo imali vrhunskog trenera, kojeg ovdje svakako moram spomenuti. Trener Ante Pavlović,meni osobno “trener svih trenera“, njegov pojam“krv,znoj i suze“ ću pamtit cijeli život, jer upravo je to ono što te dovede u sami vrh!

Je li bilo pokušaja u nekim drugim klubovima kroz karijeru?

željka 2

  • Oduvijek sam ostala vjerna svom matičnom klubu, ipak je ovo moj grad i ponosna sam zbog njegovih boja! Nisam imala priliku okušati se u drugim klubovima, iskreno, zbog toga ni najmanje ne žalim!

Samohrana si majka, zaposlena.. kako uspjevaš uklopiti rukomet u svoj raspored?

  • Ono što bi izdvojila kao najteži dio u svojoj karijeri je kad sam se nakon poroda vratila na parket! Bilo je svega, suza, umora… Uz sve to sam i dojila duge dvije i pol godine, ono, dođeš s treninga, dijete te čeka, bolovi, ali evo nikad, ni u jednom trenutku nisam odustala! Sve to mi je dalo dodatni“vjetar u ledja“ i veću želju i volju za rukometom! Ni danas nije lako uskladiti posao, obitelj, karijeru…uvijek negdje netko ispašta, ali smatram da je dobra organizacija veliki plus! Sve se može kad se hoće, samo treba volja!

To je vjerojatno i osnovni razlog kako si dobila nadimak Lavica!?

  • hahah jooooj.. “Lavica“ .. to ćeš morati njih pitati iskreno! Ali ono, mislim da je to nastalo u „žaru borbe“, jer se većinom stvorim tamo gdje se najmanje očekuje, bacanje za loptom i sve te borbenosti! Nakon toga me nitko više ni ne zove imenom. Zna biti smiješno kad trener objašnjava “onda će Lavica krenut tamo“ i tako. U svakom slučaju ne smeta mi to jer je cijela ekipa poslije toga nazvana „Lavice“!

U novu sezonu ste krenule odlično, 5 pobjeda i samo jedan poraz, u čemu je tajna?

željka 3

  • Unazad par godina kroz naš klub je prolazilo stvarno puno igračica, neke nažalost nisu ostale zbog drugih životnih obaveza, ali tako je to u životu! Današnja ekipa koju imamo je zaista kvalitetna, jer smo sve podjednako dobre u igri, svaka na svoj način! Kao kapetanica ponosna sam na te cure, jer znam koliko radimo koliko se trudimo i dajemo sebe u to, i ono najvažnije što smo u najbitnijim trenucima, kada se lomi rezultat, sve kao jedna, to je ono što meni zaista predstavlja pravi ponos! Ova ekipa ima sve da bude u samom vrhu i da se čuje da je Vukovar, grad heroja, napravio čudo nakon toliko godina i ušao u prvu ligu! Meni osobno bi to bio životni uspjeh, a nakon toga ne moram ni igrati više haha!

Lavica igra na poziciji srednjeg vanjskog, dakle vjerojatno i najzahtjevnija uloga u ekipi, u posljednjem kolu Vukovar je s golom prednosti slavio protiv Đurđevca..

  • Pozicija koju igram i nije baš najlakša jer praktički cijela ekipa ovisi o meni, tako da se uvijek trudim maksimalno ostati koncentrirana i sabrana tokom cijele tekme! Utakmica s Đurđevcem, kao što sam i očekivala nije bila laka, još jedan dokaz da ni jednu ekipu ne treba podcijeniti! Većim dijelom smo same krive zbog žurbe, imale smo 6 golova razlike da bi pred sam kraj one stigle i došle na samo jedan razlike! Primile smo previše golova, što nije baš uobičajeno, ali evo desi se svakoj ekipi! Po mome, ekipa je odigrala dosta dobru obranu u prvom poluvremenu, bilo je nervoze zbog rezultata, ali ipak su bodovi na našoj strani!

U ŽRK Vukovaru se dosta pažnje posvećuje radu s mladim djevojčicama, imaš li neku od djevojčica za koju misliš da bi mogla napraviti ozbiljnu karijeru? Ili naravno među suigračicama u prvoj ekipi..

žrk vukovar

  • Kao perspektivnu igračicu kod nas, ne znam točno koga bi izdvojila jer su to sve cure koje su igrale već prvu ligu, imaju svoju kvalitetu! A sto se tiče mlađe dobne skupine, to su djevojčice 2002. godište koje igraju 1. HRL i čija je trenerica Ines Žužić, moja suigračica, mislim da tu ima dobrih cura koje će svakako biti prave sljedbenice našeg kluba, samo treba nastaviti raditi s njima kao i do sada! Tamo bi evo izdvojila Luciju Nikolić jer to se točno vidi da ima talent i smatram da bi se ona mogla okušati u nekom boljem klubu gdje bi imala prostora za napredak!

Radiš u vukovarskoj bolnici, jednom posebnom mjestu s obzirom na sve ono što se s njom događalo u Domovinskom ratu, kakav je osjećaj, posebno u ovo vrijeme kada se približava 18. studeni?

  • Pa rad u Vukovarskoj bolnici je kao i svaki u smislu da se s vremenom čovjek navikne na svoj posao, okolinu, sve to postane automatizam! Ali svakako ono što razbije tu monotoniju je dolazak 18. studenog gdje emocije dodatno prorade, puno ljudi prolazi kroz bolnicu, što i otežava posao, ali sve je to u sklopu posla! Dijete sam hrvatskog branitelja, i otac Vlado i majka Snježana su mi bili zarobljeni u to vrijeme, tako da se svaki dan toga sjetim kad prolazim dolje kroz muzej! Kroz godinu se to malo zataška, sve dok se ne počne približavati taj datum, pogotovo sada kada je 25 godina iza nas, mislim da će to zaista biti veliki broj ljudi koji će doći odati počast ovom gradu heroju – zaključila je rukometna heroina grada heroja!

željka

Podijeli
  •  
  •  
  •