/Laura Mašić kreće u lov na profesionalne bodove SUPERTALENTIRANA ĐAKOVČANKA
laura mašić

Laura Mašić kreće u lov na profesionalne bodove SUPERTALENTIRANA ĐAKOVČANKA

Đakovački tenis oduvijek je imao nadarenih igračica i igrača koji, nažalost, nikada nisu dosegli „teniski Olimp“. Đakovačka javnost već punih devet godina prati karijeru mlade Đakovčanke Laure Mašić čija je teniska karijera na prekretnici. Krajem 2017. godine Laura Mašić preselila je u Split, trenera Igora Blaževića zamijenio je Marin Bradarić. O dosadašnjoj karijeri, pobjedama, naslovima prvakinje Hrvatske, planovima… razgovarali smo s mladom đakovačkom tenisačicom.

Kada bi Laura Mašić morala napisati kratak sastav na temu: Moji teniski počeci!, kako bi to izgledalo?

– Tenis sam počela trenirati sa sedam godina, a prvi puta sam na teniske terene otišla sa svojim susjedima Mijom i Šimunom Barberićem. Oni su, doduše, brzo odustali, a ja sam ostala i iz dana u dan tenis me oduševljavao i podvlačio se pod kožu. Iako su moj otac i brat nogometaši, dakle predstavnici kolektivnih sportova, ja uživam u tenisu jer od početka volim puno trenirati i na terenu ovisim sama o sebi. Zahvaljujući mome ocu, koji mi je bio prvi „savjetnik“, stekla sam sportske navike od samih početaka: na trening bih uvijek dolazila ranije, zagrijala bih se sama i potpuno spremna dočekala početak redovnoga treninga. Uvijek sam na neki način ispaštala jer kada je trener zadao neku vježbu, npr. istrčite pet krugova, većina bi stala već nakon drugoga, tako da su mi često zbog toga prigovarali. Međutim, nisam se puno osvrtala na te provokacije. Nakon prve godine treninga, uslijedio je prvi turnir do osam godina u Valpovu gdje sam u finalu pobijedila, i danas, odličnu prijateljicu Anamariju Medić. Valpova ću se uvijek sjećati jer sam tamo osvojila prvi pobjednički pehar i time pokazala da mogu. Od tada se razvilo rivalstvo između mene i Anamarije; često smo igrale jedna protiv druge, a u tim mečevima ja sam češće pobjeđivala. Tada je Slavonija i Baranja bila izuzetno jak teniski centar jer, osim nas dvije, u generaciju su se pojavile i Sara Anić, Lucija Fay, Iva Bilonić, Olja Ilibašić. Bilo je među nama uvijek odličnih mečeva tako da se među nama, osim sportskoga, razvilo i ono natjecateljsko rivalstvo. Ali, prije toga, uvijek su na prvom mjestu bili prijateljski odnosi. Iz ove grupe djevojaka, u teniskom smislu, do 14 godine izdvojile smo se Anamarija Medić i ja tako da smo obje postale i članice hrvatske reprezentacije. Nama dvjema priključila se i Zagrepčanka Iva Zelić. Reprezentativna karijera prati nas sve do danas, Iva Zelić i ja smo članice reprezentacije do 16 godina, a Anamaria Medić je, nažalost, trenutno izvan terena jer je pri padu s bicikla doživjela trostruki prijelom lakta. Ovi nastupi u reprezentaciji, osim tenisa, otvorili su mi i drugu dimenziju tenisa: stalna putovanja i upoznavanja velikih europskih i svjetskih metropola. Sa petnaest godina bila sam u Japanu, Rusiji, gotovo svim europskim metropolama…

Sa 16 godina višestruka prvakinja Hrvatske!

Kada si shvatila da bi tenis mogao biti i posao?

– Moji prvi teniski snovi vezani su uz sestre Jagodić – Anamaria i Leonarda- koje su tada bile najbolje đakovačke tenisačice. Leonarda je za mene bila Serena Williams. Sjećam se da sam Leonardu „ganjala“ da igra protiv mene, ali ona to nije htjela. Ipak, nakon godinu dana, počela sam pobjeđivati Leonardu što je bio znak moga napretka. Rano sam upala u reprezentaciju što je također jedan od važnih preduvjeta za napredak. Moju budućnost vidim u tenisu, jer se na terenu odlično osjećam. Svaki sport traži odricanje, u tenisu je to još i malo okrutnije jer za sve što se dogodi na terenu, sam si kriv, put do vrha teško ovisi o volji i ambicijama roditelja i bliže okoline, a u tenisu bez velikih financijskih sredstava nema uspjeha. Za mene je posebno bilo teško ovo dosadašnje razdoblje jer nisam imala preveliku podršku, tu prije svega mislim na materijalnu, već sam se zajedno s roditeljima snalazila na razne načine. Sada u 16. godini dolazi do prve prave teniske selekcije: u toj dobi vidi se tko ima potencijal i tko je spreman žrtvovati se. Jer ponavljam: tenis je ogromna žrtva dok velika većina ljudi često misli kako je sportašima lagano jer „plivaju u lovi“. Kako bih se mogla posvetiti samo tenisu, nakon završene osnovne škole, upisala sam dopisnu školu Birotehnika u Zagrebu, smjer: ekonomist. Uspjela sam položiti prvi razred. Tijekom cijele dosadašnje karijere imala sam veliku podršku u školi: koristim ovu priliku zahvaliti svojoj razrednici Mariji Šapini, nastavnicima, ravnatelju Andriji Šušku koji su imali razumijevanja za moje sportske obveze. I to su važne karike u karijeri jednoga vrhunskoga sportaša.

Od 14 do 16 godine potvrdila si svoj talent i na državnoj razini. Postala si višestruka prvakinja Hrvatske!

– Početkom 2015. godine, sa samo 14 godina postala sam državna dvoranska prvakinja do 16 godina. Tu sam iznenadila konkurenciju, ali sam odigrala odličan turnir. Doduše, prije toga turnira, odigrala sam jedan zagrebački masters gdje sam finale, nažalost, morala predati zbog ozljede. Ali, na tom turniru izbrusila sam formu za državno prvenstvo. Taj uspjeh ponovila sam i u 2016. godini. Početkom 2017. godine na državnom seniorskom prvenstvu osvojila sam treće mjesto što je bio odličan pokazatelj dobre teniske godine. U polufinalu sam poražena od hrvatske seniorske FED Cup reprezentativke Tene Lukas i to nakon velike borbe u dva seta po 6:4. Vrhunac moje dosadašnje karijeri bilo je prošlogodišnje prvenstvo do 18 godina. Zajedno s trenerom Igorom Blaževićem odlučili smo preskočiti turnir do 16 godina i pokušati osvojiti ovaj do 18 godina. Dodatni motiv bio je što se prvenstvo igralo u Đakovu, dakle na domaćem terenu i pred domaćom publikom. Željeli smo vidjeti kako ću se nositi s pritiskom i na moju sreću, sve je dobro završilo. Doduše, to mi je bilo jedno od najtežih turnira jer je vrijeme bilo jako loše, bilo je čak i snijega. Ali, bez problema sam osvojila prvenstvo do 18 godina. U prošloj godini odigrala sam i nekoliko profesionalnih teniskih turnira do vrijednosti 15.000 dolara, međutim, problem je u tome što moram igrati barem po tri kola kvalifikacija, što sam uvijek pozitivno prolazila, međutim, u prvim kolima obično me očekuju nositeljice koje su bolje rangirane, ali i starije od mene. Posljednji turnir bio je u Trstu gdje sam, nakon tri pobjede u kvalifikacija, prošla i prvo kolo. Bila sam nadomak trećem kolu, ali sam u drugom kolu tijesno izgubila od srpske tenisačice Bojane Marinković, koja je trenutno oko dvjestotoga WTA mjesta. U tom sam meču igrala odlično, ali sam ipak poražena 2:1. Treba biti realan i reći da je ona bolja rangirana od mene, da je deset godina starija od mene. Taj meč potvrdio je da više u pitanju nisu tenisko znanje nego samo iskustvo. Zato mi je tih nekoliko turnira bilo dragocjeno zbog stjecanja iskustva. Vjerujem da će već u 2018. godini doći i prvi profesionalni WTA bodovi, a to će značiti i moj put prema svjetskome vrhu.

Teniski klub Đakovo bio je moj drugi dom!

Đakovačka teniska karijera završila je početkom Nove 2018. godine? Prije tri mjeseca preselila si se u Split, a postali ste članica HTK Mladost iz Zagreba. Gotovo u isto vrijeme i dosadašnji trener Igor Blažević preselio je u Zagreb?

– Đakovo je bio i uvijek će ostati moj grad. Na teniskim igralištima provela sam sigurno pola dosadašnjega života. S obzirom da sam sparing partnere često morala tražiti u muškoj konkurenciji, uvijek su tu bili đakovački tenisači: Dario Marinić, Tihomir Hardi, Ivan Ramčić, Matej Lazarević. I ovim im se putem još jednom zahvaljujem. Kada sam osvajala turnire, u klubu bi organizirali domjenke, svi u klubu bili su uz mene. Jednostavno, Teniski klub Đakovo bio je moj drugi dom. Sjećam se da su mi govorili kako će na tenisu izgraditi jednu sobu za mene. Doista sam se osjećala kao dijete kluba.
Ovim putem moram se zahvaliti i mojoj psihološkoj trenerici Ivani Sadaić koja mi je punu pomogla u metalnoj disciplini. Ja sam perfekcionistica i uvijek sve želim dovesti do savršenstva. Recimo, od deset udaraca, ako pogriješim u jednom, bila sam nezadovoljna. Sada je to moja trenerica promijenila, fokusiram se na dobru igru prihvaćajući da su i pogrješke sastavni dio igre. Nakon svakog natjecanja razgovaramo, analiziramo mečeve… Njezina pomoć donijela mi je potrebnu mirnoću u igri i strpljivost u građenju poena u igri.

U 2018. lov na prve profesionalne bodove

Sada kreće splitska teniska karijera i suradnja s novim trenerom Marinom Bradarićem?

– Međutim, došlo je vrijeme kada moja karijera treba nadogradnju, odnosno bolje uvjete i organizaciju. U listopada sam otišla u Split, a samo mjesec dana kasnije, klub je napustio i moj trener Igor Blažević. Naša suradnja trajala je punih devet godina, on me naučio svemu u tenisu, bodrio me kada mi je bilo teško, uživao u svim mojim uspjesima. Jednostavno, on je često bio i moj drugi otac jer sam jako puno vremena provela s njim. On će uvijek ostati moj prvi trener i njemu ću biti najzahvalnija za eventualni uspjeh, ukoliko do njega dođem. Igor se preselio u Zagreb gdje će raditi s naprednim hrvatskim igračicama i igračima i sigurno da se želi dokazati u profesionalnim teniskim vodama. Jednostavno, sve najbolje o Igoru Blaževiću. No, da ne bi ovo izgledalo kao neki definitivni oproštaj, nije tako jer sam i dalje u kontaktu s njim i svim dečkima iz Đakova. Tenis u Đakovu ne završava mojim i Igorovim odlaskom, ali moja karijera ide dalje. Preselila sam se u Split gdje trenutno radim s trenerom Marinom Bradarićem koji je trenutno i trener hrvatske tenisačice Mirjane Lučić Baroni. Međutim, prije toga, veliku ulogu odigrali su Mario i Iris Konjuh, roditelji tenisačice Ane Konjuh koji su nam puno pomogli u dosadašnjoj karijeri. Kada smo mama, tata i ja ili na odmoru u Splitu, sastali smo se s Marinom Bradarićem koji je htio vidjeti moje mogućnosti. Nakon toga, bila sam na petodnevnom testiranju kojega sam uspješno prošla. I tako je krenula naša suradnja. Kada je trener izvan Splita, sa mnom trenira Jozo Dumanić, također bivši Davis cup reprezentativac, generacija je Gorana Ivaniševića. U posljednja dva mjeseca puno sam napredovala u servisu i bachandu, trošim manje energije, a bolje igram, imam puno više samopouzdanja…

2018. godine upravo je krenula. Kakvi su teniski planovi pred Laurom Mašić?

– U petak odlazim u Split i počinjem pripreme za seniorsko i juniorsko dvoransko državno prvenstvo koje se ove godine igra u Ogulinu. Branim titulu juniorske prvakinje Hrvatske i to će mi biti veliki izazov. Nakon toga, slijede reprezentativni nastupi, ove godine planiramo odigrati i barem osam profesionalnih turnira gdje bih trebala „uhvatiti“ i prve profesionalne WTA bodove. Vjerujem da će 2018. godina biti bolja od prošle. Osnovni cilj mi je osvajanje prvih bodova koji će mi olakšati put prema profesionalnoj karijeri.

Tekst i foto: Miro Šola

Podijeli
  •  
  •  
  •