/“Jesam li ja veći kockar ako sam izgubio novac ili neki koji su izgubili dječje osmijehe i veselje navijača”. NA DANAŠNJI DAN NAPUSTIO NAS JE JOSIP KUŽE, LEGENDA ZAGREBAČKOG DINAMA I BIVŠI TRENER MARSONIJE
Kuže-Dinamo-758x380

“Jesam li ja veći kockar ako sam izgubio novac ili neki koji su izgubili dječje osmijehe i veselje navijača”. NA DANAŠNJI DAN NAPUSTIO NAS JE JOSIP KUŽE, LEGENDA ZAGREBAČKOG DINAMA I BIVŠI TRENER MARSONIJE

16. lipnja 2013. godine umro je Josip Kuže, najveći ljubimac maksimirskog sjevera u posljednjih 27 godina, a sasvim sigurno jedan od najomiljenijih i svih vremena.

Iako se dugo borio s teškom bolešću, vijest o smrti Josipa Kuže pokosila je sve koji su ga znali. Oni mlađi pamte ga kao sjajnog trenera, a stariji ga se sjećaju kao velikog igrača i prije svega – dobrog čovjeka…

Kuže je za Dinamo u devet sezona, od 1971. do 1980; odigrao 384 utakmice, brojka koju vrlo vjerojatno u Dinamu više nikada nitko neće dostići s obzirom na vrijeme u kojem živimo. Legendarni Kuže vodio je Dinamo 1990. godine, sjajna momčad predvođena Bobanom i Šukerom igrala je fenomenalan nogomet, dosadno pratila prvaka Europe Crvenu zvezdu i trebala se s njom obračunati na Maksimiru 13. svibnja, no ta utakmica nije nikada odigrana iz dobro poznatih razloga. Tada je u legendu otišao Zvonimir Boban, no maksimirski sjever je tada i trenera zauvijek uzeo u milost, Kuže je ostao na terenu do samog kraja i branio navijače koji su pali u ruke milicajcima.. ljubav za sva vremena..

Trenerska karijera je bila bogata, vodio je sidnejsku Croatiju (1982.-1984.), BSK iz Slavonskog Broda (1985.-1986.), mladu momčad Dinama (1986.-1988.), Borac iz Banje Luke (1988.-1989.), zagrebački Dinamo (1989.-1991.), Rotweiss iz Erfurta (1991.-1992.), 1. FSV Mainz 05 (1992.-1994), Gamba Osaka (1995.-1998. i 2000.-2002.), Zagreb (1998.-1999.), Chemnitz (2000.), zaprešićki Inter (2003.-2004.) te ponovno Dinamo od srpnja 2005. kad je osvojio i naslov hrvatskog prvaka sa Modrićem, Eduardom i Čorlukom u momčadi.

Josip Kuže još je jednom u srcima navijača Dinama ostavio neizbrisiv pečat kada je na prozivanja Zdravka Mamića odgovorio antologijskom rečenicom iz naslova ovog teksta. Bad blue boysi su neizmjernu ljubav prema omiljenom treneru pokazali nebrojeno puta, njegovo ime je bez konkurencije najviše puta prozivano sa sjevera, dok je ležao u bolnici pjesma se orila pod njegovim prozorom, a nakon tužne vijesti o smrti omiljenog trenera maksimirski sjever odao mu je do tada, ali i nakon toga neviđen oproštaj ispunjen svijećama.

Podijeli
  •  
  •  
  •