/Đakovački rukometni dragulj u velikom Ademar Leonu
tot

Đakovački rukometni dragulj u velikom Ademar Leonu

Denis Tot, đakovački rukometni dragulj proveo je prvih pet mjeseci u velikom Ademar Leonu. Pun impresija i samopouzdanja vratio se na kratki odmor u krug svoje sportske obitelji.

  • Ostvario mi se dječački san zaigrati u jednoj od najboljih liga svijeta. Igram većinom na krilnoj poziciji, ali trener me pomalo gura više u igru na vanjskoga i to mi više odgovara jer je lopta češće u mom posjedu. Želja nam je dočepati se druge pozicije koja vodi u Europsku ligu i eventualni dolazak u Hrvatsku na susret sa Zagrebom dok je prva  rezervirana za Barcelonu koja je svijet za sebe. Susreo sam se s Markom Kopljarom i još sam pod dojmom kakva je čast igrati protiv njega i Kirila Lazarova. Pratim i dalje zbivanja u mom Đakovu i strahujem za očuvanje statusa kluba zbog preustroja lige iz koje će ispasti čak šest klubova. Nakon povrede i neizvjesnosti oko povratka na parket sada mi je najvažnije da sam zdrav i da dobro igram, a ljudi iz HRS-a znaju da sam u velikom klubu i sportski se nadati jednoga dana i nastupu u kockastom dresu kojega treba zaslužiti s puno, truda i rada.

Za komentar smo zamolili i Igora Tota Denisovog oca. Zar nije malo neobično da se Denis odlučio za rukomet pored oca strastvenog ljubitelja nogometa?:

  • Svakako je neobično, čak je bilo u jednom trenutku i malo razočaranje no kad danas pogledam stvari iz ove perspektive Denisov odabir je u potpunosti ispravan. Naglašavam bio je to Denisov odabir jer s moje strane nikada nije bilo pritisaka oko izbora sportske grane.  Nogomet je bio prvi izbor no u jednom trenutku kod Denisa se nešto prelomilo i odlučio se za rukomet i u potpunosti pogodio. Denis je imao i sreću u nesreći nakon teške povrede vidjeti kako je biti i na dnu i kako se teško vraćati. Radio je jako naporno čak se odrekao i školovanja kako bi se što prije vratio na parket i tu je u potpunosti pogodio s odlukom i sada mu se sve pomalo vraća.

Tu popis vrhunskih sportaša u obitelji ne završava?

  • Da, u obitelji se nazire još jedan potencijalni pravi sportaš, Denisov brat osamnaestogodišnji Boris također je krenuo rukometnim putevima i trenutno je među vratnicama u RK Đakovo gdje već dvije godine brani za seniore s vrlo dobrom perspektivom. Kao i kod Denisa odabir je došao sam po sebi nakon nogometnih početaka. Denisu je malo nedostajalo trke za ozbiljan nogomet dok mu se u rukometu otvarala  bolja budućnost pošto je ljevak, a desna noga mu je jača. Boris je pokazivao zavidan talenat kao nogometni napadač no vjerojatno je vidjevši bratov primjer ipak odlučio prijeći na parket.

Kako se supruga i majka nosi s tri sportaša u obitelji?

  • Ponekad je bilo vrlo napeto, dok smo sva trojica bili tu, pogotovo u zimskim mjesecima kada krenu nogometni turniri na kojima dečki redovito sudjeluju kao malonogometni vratari i ja još uvijek za veterane tako da je znalo biti i po dvije, tri mašine sportske opreme za oprati. Teže joj je sada kada je Denis u Španjolskoj no već se pomalo privikavamo na udaljenost i dugo izbivanje.

U žurbi nam je ispričao vrijedni i neumorni trener Torpeda i redoviti sudionik veteranskih malonogometnih turnira otišavši se pripremiti za večerašnji polufinalni ogled na turniru u Đakovu.

Izvor djakovo.hr

Podijeli
  •  
  •  
  •  

Autor:

Petar Čuljak
Petar Čuljak je idejni začetnik Sportala. Bivši prvoligaški nogometaš, dugogodišnji prvotimac pleterničke Slavije, tajnik kluba, trener u Školi nogometa. Trenutno trener NK Kutjevo, člana MŽNL. Na Sportalu Petar piše o nogometu, rukometu i ostalim sportovima.